Premda je danas, kada se
fotografski aparati kriju u minijaturnim mobitelima, sve teže spriječiti fotografiranje bilo kojeg
objekta ili
događaja, neke javne ustanove i organizacije, poput sudova i vojske, još uvijek
ne dopuštaju slobodno fotografiranje svojih objekata.
Na istraživanje koliko je objekata u Osijeku
zabranjenih oku kamere ponukalo nas je što u
campusu Sveučilišta postoji nekoliko
znakova izričite zabrane –
fotografiranja!
-
"Znakovi su ostali iz vremena kada je tamo bila vojska i više ne vrijede. Uskoro ćemo ih ukloniti. Zabrane fotografiranja nema ni na jednoj sveučilišnoj ustanovi" - pojašnjava prorektor
Rudolf Emert.
Sličnih zabrana, doznali smo, nema ni u sjedištima gradske i županijske uprave, a, zanimljivo, više ni - u policiji.
-
"To više nema smisla kada sve možete vidjeti i iz satelita. Policijske zgrade i uredi smiju se fotografirati, ako to ne smeta nekoj istrazi ili redovitom radu službenika" - tvrdi
Marko Ćaleta, policijski službenik za odnose s javnošću PU osječko-baranjske.
Dr. Rudika Gmajnić, ravnatelj Doma zdravlja, ističe kako se njihove zgrade i hodnike
slobodno smije
“fotkati”, dok za ulazak u ordinacije ipak treba
dopuštenje samih liječnika. U Kliničko-bolničkom centru Osijek također, kažu, u prvom redu paze na zaštitu prava pacijenata.
-
"Nema ograničenja fotografiranja bolničkih prostora, no ne dopuštamo fotografiranje ljudi u bolničkim krevetima ili ozlijeđenih i krvavih nakon nesreća. To bi bilo neetično" - kaže
dr. Tonči Mišević, zamjenik ravnatelja KBC-a.
Od vojnih objekata u Osijeku su ostali samo
Dom HV-a, vojarna
Vrbik i vojno
skladište Lug, a za njihovo fotografiranje potrebno je tražiti
dozvolu Službe za odnose s javnošću MORH-a. Zgrade sudova je, kaže
Ninoslav Ljubojević, predsjednik Županijskog suda, dopušteno fotografirati, no za
“fotkanje” hodnika i sudnica treba tražiti dozvolu predsjednika suda. Za snimanje rasprava kamerom potrebno je dopuštenje predsjednika Vrhovnoga suda.
Nije neobično da na koncertima postoji
ograničenje fotografiranja. Sve više izvođača, čak i domaćih, pokušava ograničiti unos fotografskih aparata, a profesionalnim novinskim fotografima obično dopuštaju snimanje samo
prve tri pjesme.
Autor:
Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr