onak, kad razmišljam o svemu ovome, pada mi na pamet pričica o jednoj toploj subotnjoj večeri kad se nikome ne ide kući..pričica je navijačka ali daje vjeran prikaz mentaliteta stanovnika Osijeka i odgovara na pitanje zašto nam je tako kako je..elem, u Gradskom vrtu se igrala neka obična nogometna utakmica..NK Osijek je pobijedio (jeeeeeeee)..i sad, poslije tekme društvo, nas 10 matorih konja od 30-40 godina stojimo ispod istočne tribine, pijuckamo pivo, uživamo...nikom se ne da kući..i netko predloži da naše druženje nastavimo u Zrinjevcu gdje rukometašice Osijeka igraju neku prvenstvenu tekmu..ali tako da upadnemo u dvoranu i počnemo navijati iz sveg glasa od prve minute...MOŽE!LUDILO!ZAKON!IDEMO!..i tako nas 10 matorih konja dolazimo pred Zrinjevac..stigli pola sata prije tekme..šta ćemo, gdje ćemo, na terasu ispred Zrinjevca na osječko..kažem, topla subotnja večer, ma zakon..počela utakmica, nama se ne ide..došlo poluvrijeme, mi još na osijekaneru..počelo drugo poluvrijeme i ja zadnjim snagama pokrećem ekipu na utakmicu..tu nam otpadaju četvorica kojima se ne da navijati a i veći gušt im je terasa i osijekaner..ulazimo u dvoranu, odvajamo se na malu tribinicu ispod balkona u sami kut dvorane..tu nam još dvojica otpadaju jer im je glupo navijati..u dvorani 300-400 ljudi, tišina..na kraju nas četvorica počinjemo sa navijanjem..u dvorani šok..i na parketu i na tribinama...koji su sad ovi???? kad odjednom cijela dvorana prihvaća naše navijanje...nas četvorica pokrenuli cijelu dvoranu..toliko je malo trebalo a toliki put smo "prešli"..uglavnom, sa ovom navijačkom pričicom htio sam reći koliko smo mi Osječani ljenguze svjetske, ništa nam se ne da, samo nešto seruckamo i filozofiramo po birtijama i forumima, kad se nešto pokrene svi smo za a onda samo polako otpadamo jedan po jedan..ALI..i koliko nam malo treba da nas netko pokrene kad hoćemo