Državni arhiv u Osijeku u najkritičnijem je stanju od svih arhivskih ustanova u Hrvatskoj. Izjavio je to
prof.dr.sc. Stjepan Sršan, ravnatelj te kulturne ustanove, u prigodi nedavnog obilježavanja Međunarodnog dana arhiva.
-
"Pokrivamo veliko područje u ovom dijelu Hrvatske, građa je osjetljiva, a klimatske promjene su ogormne. Svi kapaciteti na lokaciji na kojoj se trenutno nalazimo u Tvrđi su popunjeni, kao i još tri lokacije u gradu, u kojima smo smjestili gradivo. No, sve to nije dostatno za postojeće potrebe", objašnjava ravnatelj
Sršan.
Prostorni problem ključni je problem ove ustanove, jer ih svakodnevno zovu stranke, tvrtke i građani, koji im nude dokuemente, karte i drugu arhivsku građu, no oni je doslovce nemaju gdje smjestiti.
-
"Na “čekanju” su Kožara, banke, brojne velike i male tvrtke, prodavaonice, sudovi, no mi nemamo prostora za tu dokumentaciju", priča naš sugovornik.
Ravnatelj
Sršan nadao se prije tri godine da je prostorni problem konačno riješen. Tada je, podsjetimo, nakon dugih
17 godina zgrada vojarne u Ulici Kamila Firingera 3 prešla iz vlasništva Ministarstva obrane u vlasništvo Ministarstva kulture, a u korist
Državnog arhiva. Dugoočekivana primopredaja obavljena je, Arhiv je postao vlasnik objekta u Firingerovoj i napokon dobio novi, toliko željeni prostor.
Tada se Grad Osijek obvezao da će
iseliti sve stanare iz te zgrade, kako bi je Arhiv mogao koristiti. Iselili su
devet stanara, no jedan je ostao i taj se problem rješava već
dvije godine.
-
"Zbog jednog stanara koji sve koči mi ne možemo dobiti građevinsku dozvolu. Bez građevinske dozove ne može se krenuti u adaptaciju i sanaciju objekta, koji financira Ministarstvo kulture. Projekt je vrijedan gotovo 30 milijuna kuna, no bojimo se da bi sve moglo propasti, ako se ovaj problem ubrzo ne riješi, jer Ministarstvo u srpnju pravi planove za sljedeću godinu, zabrinut je
Sršan.
U međuvremenu arhivska građa propada, a u Arhivu su zatrpani zahtjevima stranaka. Primjerice, godišnje izdaju oko
1.300 zemljišno knjižnih uložaka.
-
Tko zna, možda na kraju odustanemo od tog rješenja, koje nam se činilo idealno. U međuvremenu ponuđen nam je prostor tvrtke Standard, što je jeftinije rješenje, zaključuje ravnatelj
Sršan.
Kada bi
sporni stanar sutra iselio, a građevinska dozvola bila ishođena u brzom roku, do konačnog uređenja trebalo bi još
tri godine. Adaptacija i sanacija obuhvatila bi uređenje doslovce svega, od podova, instalacija, infrastrukture do gradnje dvorana za predavanja, promocije te prostora za rad zaposlenika Arhiva i brojnih korisnika. Tako bi se omogućio kvalitetan rad zaposlenika, ova institucija dobila bi nužni prostor i riješila akutni problem zbrinjavanja kulturne baštine.
Autor:
Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Nebitno
Muško
