Strip intervju: Igor Kordej

Dani stripa Osijek 2010. su za nama, ostalo je mnoštvo materijala i u narednim tekstovima isti će biti prezentirani. Novi koncept je Strip intervju gdje će temelj biti na upoznavanju strip crtača, scenarista i općenito organizatora manifestacija vezanih za strip, što će reći poznavatelja i teoretičara stripa. Za početak Igor Kordej, poznati hrvatski strip crtač nam je odgovorio na nekoliko pitanja, a sam intervju je ujedno i dobra preporuka što čitati, slušati i pogledati. U narednim tekstovima će te imati priliku pročitati intervjue sa Krešimirom Zimonićem, Branislavom Kercom te Rudijem Aljinovićem. To su dakle gotovi, lekturirani i autorizirani intervjui (kako ispoštovali pravila dungeons and dragons po kojima pišemo ove tekstove o stripu), uz koje bi se povremeno trebala pojavljivati i Strip recenzija ali bazirana na domaćim strip ostvarenjima kojih zasita ima puno i vrijedni su pažnje. Od recentnih valja samo spomenuti magazin STRIPOS broj 2 te dok ovo pišem Milan Tomas (strip crtač i izdavač) upravo lomi STRIPOS broj 3 koji će put skorašnjeg MAFESTA. No, da neduljimo evo što je poštovani Kordej rekao u tom intervju tijekom Dana stripa Osijek 2010...

Strip je zahtjevna forma, katkada i podcijenjena. Kako ste se odlučili baš za tu vrstu umjetnosti? Je li to bilo slučajno ili je bio logičan slijed?

- Bio je potpuno logičan jer sam oduvijek crtao, od kad znam za sebe. To je bilo jedino što sam htio raditi u životu. Čak su i neka druga zanimanja koja sam odabrao kao klinac bila povezana s crtanjem. Imao sam fazu i kada sam htio biti zoolog, ali to je bilo samo zato što sam obožavao crtati životinje. Znači, ništa što nema veze s crtanjem nisam htio raditi u životu. Cijeli je moj život išao u tom pravcu pa sam završio Školu za primijenjenu umjetnost, a kasnije par godina Akademije. Vrlo brzo sam počeo kao profesionalac. Već s 18, 19 godina počeo sam živjeti od crtanja. Sve je prirodan, logičan slijed. Nema nikakvih slučajnih odabira.

Koju granu umjetnosti, osim stripa, najviše preferirate? Jeste li se probali okušati u nekoj drugoj umjetnosti?

- Ono što obožavam, osim stripa, je i film, što je opet, naravno, logična stvar jer se o naraciji i montaži iz filma može naučiti jako puno. Tako sam i veliki filmofil. Moja je druga velika strast, opet povezana sa stripom, skupljanje i čitanje stripova. Osim toga, aktivno skupljam muziku jer sam kao klinac imao hrpu bendova i svirao. Neko vrijeme čak i poluprofesionalno. To je jedina stvar oko koje sam se nećkao; hoću li se baviti muzikom ili stripom. Kad sam imao 24, 25 godina, odabrao sam samo crtanje i nisam se prevario. Izbor je bio dobar. Međutim, nastavio sam kontinuirano skupljati i slušati glazbu. To mi je jedna velika strast.

Što slušate, kad smo već kod toga?

- Trenutačno? Uglavnom stvari koje bi se danas mogle svesti pod onaj žanr „world music“. Znači, suvremenu glazbu iz, recimo, Afrike, Brazila. Muzičke pravce koji su svježi i energični jer se u njima miješaju svi žanrovi u ono što se danas naziva world music. Volim kad nema granica, da svi utjecaji (etno muzike, rapa, jazza, elektronike, rocka) idu zajedno i „blendaju“ se u neke svježe muzičke vrste koje se meni jako dopadaju. Mislim, neću ti reći konkretne izvođače jer je lista duga. Tu spadaju i bendovi s naših područja, tipa Cinkuši, koji su inspirirani međimurskom glazbom, pa Rundek, mađarski Besh O Drom, beogradski Kal, suvremena romska glazba... Zgodno je, baš što se tiče balkanske mjuze, što je unazad četiri-pet godina nastala čitava euforija za tim. To su poveli engleski bendovi tipa Basement Jaxx kad su počeli semplirati dragačevske trubače, naprimjer, ili cigansku mjuzu u svoje stvari i onda su nastali pravi bendovi koji to sviraju. Imaš, recimo u Brooklynu, čitavu scenu takve mjuze; Balkan Beat Box, Oi Va Voi itd. Sa zapada zadnjih godina ne dolazi ništa novo, osim rijetkih svježih izuzetaka kao TV on the Radio, The Jai-Alai Savant. Ali opet su to bendovi koji miksaju žanrove u nešto svježe i originalno.







Vratimo se malo filmu. Koje filmove volite te koji biste Vaš strip voljeli vidjeti na filmu?

- Film je svakako bitan kao inspiracija za neke vrste naracije i montaže. Meni su najveći filmovi, naravno, Once Upon a Time in the West (Bilo jednom na Divljem zapadu) Sergia Leonea, i takvi primjerci. U mom se kadriranju i dan danas opaža utjecaj nekih filmova koje sam obožavao kad sam bio klinac. Godinama sam htio vidjeti Watchmene na filmu i to mi se ispunilo prošle godine. Zadovoljan sam time jer je redatelj napravio najbolju moguću „digest“ verziju koja traje dva i pol sata. Strip je ogroman, ima dvije i pol tisuće stranica. Mislim da je redatelj obavio izvrstan posao. Sviđa mi se isto V for Vendetta. Sin City je također bravurozan. Htio bih vidjeti Tajnu povijest na filmu. Bili su, fakat, pregovori s Paramountom. Čak su i našli redatelja, onog Soderbergha koji je radio Men in Black, međutim, javili su prije tri-četiri tjedna da je odustao, a oni su već bili počeli skupljati lovu. Oni bi radili i TV serijal i film, ali sad je sve zastalo. Preporučio sam svom izdavaču da razgovara s producentskom kućom Europa, gdje je Luc Besson. On je radio fantastične filmove. U Francuskoj su mu pri ruci. Tajnu povijest bih volio vidjeti na filmu jer su dobri koncept i ideja.


Iz kućne zbirke, Tajna povijest u izdanju legendarne Stripoteke, no raskošno, tvrdo ukoričeno izdanje u boji je također dostupno i na hrvatskom, izdavač je Algoritam, a cijena 169 kunića. Može se posuditi i u knjižnici...

Prvi dodir moje generacije, 1983./84., s Vašim radom naslovne su stranice Algoritmovih izdanja (Gospodar prstenova, Hobit). Možete li reći malo više o tome kako je tekao rad, gdje ste crpili inspiraciju?

- Veliki sam fan Gospodara prstenova još od kasnih sedamdesetih, kada je prvi put izdan i Hobit i Gospodar prstenova, i to kod beogradskog Nolita. Znate li da postoje još i danas klanovi koji se kolju koji je prijevod bolji. Nolitov, taj iz sedamdesetih, ili taj noviji, Algoritmov prijevod. Ja bih glasao za stari prijevod. Bio je na neki način šarmantniji, drugačiji. I kad sam dobio posao ilustrirati naslovne stranice (Hobita i Gospodara prstenova), meni i mom velikom egu bilo je logično da to mene zapadne i nisam imao nikakvih problema raditi te stvari jer sam odavno imao svoju viziju kako bi izgledali hobiti, Strider i vilenjaci itd. Ono što nisam volio iz prijašnjih adaptacija Tolkiena, naprimjer u animiranom filmu i stripu, je to što su Hobite radili vrlo karikaturalno, kao nekakve gnome, patuljke, a Hobiti su, jednostavno, mali ljudi. Tako je ono što sam ja napravio na naslovnim stranicama prikazivalo male ljude, a ne nekakve patuljke. Kad sam gledao Jacksonovu verziju Gospodara prstenova, to je bilo najbliže mojoj predodžbi kako bi izgledali svi ti likovi poput Gandalfa i drugih. Idealno napravljeno.


Začudo ove slike je malo teže za pronaći putem neta...

Koji strip smatrate svojim najvećim dostignućem?

- Znaš što, ja svaki svoj strip radim najbolje što mogu u danom momentu i uvjetima, tako da nemam najomiljeniji strip. Svaki mi je jako drag jer je svaki nastao u određenom periodu, s određenim osjećajem i porivom, žestinom. Postoje ljudi, starije generacije, koji se još uvijek kunu u Vama. Davno je izlazio, kasnije i u Francuskoj, ali za mene je to početna faza, kao neka srednja škola stripa. Hoću reći, Vam, koliko god je rađen minuciozno i intrigantno, to je faza koju sam prevazišao. Stripovi koje danas radim su mi najbolji, tako da nemam svoje omiljeno djelo koje bih stavio ispred ostalog. Možda preferiram stripove u kojima sam imao najveću slobodu. Znači da nisam imao urednika koji mi sjedi na kičmi i diše za vratom. Mogao bih navesti Srce bitaka, kao jedan od uspjelijih, novijih radova. Serijal Smoke, koji sam radio 2005. za američko tržište, smatram vrlo ekspresivnim i energičnim djelom. On je objavljen u SAD-u, a kasnije i u Francuskoj. Ovdje još nije, nažalost.


Vam

Ali dostupan je preko interneta, pa kad smo već kod te „vražje“ tehnologije, za nekoliko godina mogao bi se pojaviti elektronski papir. Dakle, spoji se na računalo, ubaci strip te čita. Mislite li da će to pokopati skupa strip-izdanja?

- Zadnjih trideset godina govori se o pokapanju stripa. To je još od doba '76., '77. Svi su proricali da žanr ide dođavola; nestat će klasični izdavači u stripu, albumima, knjigama. Mnogim umjetničkim žanrovima, recimo operi ili klasičnom baletu, odavno su proricali izumiranje pa, eto, još uvijek imaju svoju nišu u kojoj opstaju bez ikakvih problema budući da imaju svoju publiku. O tom novom, mogućem, mediju neću razmišljati dok ga ne vidim. Nemam crne prognoze u vezi stripa jer radim svoj posao više od trideset godina i uvijek je bilo nekakvih proročanstava. Svakih deset godina pojavi se nešto novo na tržištu zbog čega proreknu da strip odlazi dođavola. To se neće dogoditi, sve je OK.

Usporedite život i rad za Marvel i sada za francuske izdavače. Što Vam je bolje?

- Francuski izdavači, svakako, zato što je pristup autoru humaniji i dokazuje da se profit može ostvarivati i bez totalne eksploatacije koju rade „mainstream“ američke kuće kao što su Marvel i DC. Europa, posebice Balkan, najbolje je mjesto za život. Da sam bio zadovoljan u Kanadi, ne bih se vratio natrag. Bio sam tamo deset godina. Prije tri godine vratio sam se u Zagreb i sretan sam k'o prase.

Sada za kraj, pitanje smo postavili i Vašim kolegama; kakvi su Vaši dojmovi o Danima stripa u Osijeku? Doslovno, od 1 do 10, koji biste broj rekli?

- Dao bih dobru sedmicu. Budući da je prvi put, mislim da je uspjelo iznad očekivanja. Mislio sam da će biti puno kaotičnije i nesređenije. Organizatori su se jako potrudili, dali sve od sebe da stvar funkcionira. Druženje profesionalaca i fanova, a to je najvažnije, bilo je super. Zato ima vrlo solidnu sedmicu i idući će biti još bolji. Nije od onih događaja da kažemo da se prvi mačići bacaju u vodu. Mislim da je ovaj festival, kao prvi, potpuno uspio.

Eto hvala na razgovoru.

E pa, hvala vama.

Intervju vodili: Ivan Trenkl i Saša Paprić