Gubitak bodova protiv
Slaven Belupa, ali i općenito slabi rezulatati
“bijelo-plavih” ovog proljeća uzdrmali su temelje osječkog prvoligaša. Četiri poraza u sedam utakmica miljama su udaljili Osječane od borbe za
Europu, a nemoć u susretu protiv Koprivničana prilično je naljutila i klupskog predsjednika
Krešimira Bubala koji je tribine napustio desetak minuta prije završetka utakmice. To je bio jasan znak da taj posljednji neuspjeh neće proći baš mirno.
- Što bih trebao čestitati momčadi i stručnom stožeru nakon takve igre? Nije problem u porazu ako se na terenu ostavi i srce i duša, a ja nisam stekao dojam da je naša momčad igrala tako. Jasno da se u takvim okolnostima preispituje sve, pa i trenerova pozicija. U ovom trenutku razgovaramo i konzultiramo se unutar kluba, ali odluke nećemo donositi ishitreno. Mogu samo reći da ničija pozicija sada više nije sigurna - poručio je Krešimir Bubalo, predsjednik NK Osijek. Jasno da se traže odgovori na pitanje zbog čega je Osijek doživio isti broj poraza u sedam proljetnih susreta kao i tijekom cijele jeseni, te zbog čega već tri utakmice zaredom na svom travnjaku nije u stanju postići pogodak. Trener
Tomislav Steinbrückner sigurno snosi dio odgovornosti za to, ali bi bilo krajnje licemjerno optužiti isključivo njega jer problem je ipak nešto kompleksniji i dublji.
Tekst: Dalibor Keler/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031
Steinbrückner: Momčad sastavljam od onoga što imam, a ne kako bih želio
Proljetne muke za nogometaše
Osijeka nastavile su se i protiv
Slaven Belupa. Nije trener
Tomislav Steinbrückner bez vraga u najavi utakmice rekao da su Koprivničani možda i najneugodniji mogući izbor za njegovu momčad u ovom trenutku. Znao je što i o čemu govori. Slaven Belupo je iskusna i odlično organizirana momčad kojoj je, kad povede, izuzetno teško zabiti pogodak. Osječani su se u to uvjerili već i prije, a ovaj put su samo utvrdili gradivo. Scenarij po kojem Slaven Belupo rano dolazi u vodstvo definitivno je bio najgore moguć jer Osijek u svojim redovima jednostavno nema previše ljudi koji su se spremni natjecati. Uostalom, “bijelo-plavi” su ovog proljeća prilično neuravnoteženi kad je u pitanju psihološka strana priče, samopouzdanje im nije najjači adut i kad se tome još doda i nervoza koja se javlja nakon neplaniranog starta utakmice, onda se na terenu događa – mučenje. Tako je otprilike izgledalo prvo poluvrijeme subotnje utakmice.
Pavličić unio živost
Gosti su smišljeno Osijeku prepustili inicijativu jer su dobro ocijenili da od toga neće biti previše štete. Osječani su besciljno kružili oko te njihove zone, ali prilika nije bilo ni od korova. Golemi problem bili su bokovi. Oni su ionako rak-rana osječkog prvoligaša, ali na ovoj utakmici su na njima silom prilika morali zaigrati stoperi što je bio nenadoknadiv hendikep. Čvrste i organizirane obrane poput Slavenove najbolje se razbijaju baš po bokovima, a Osijek toga nije imao. Želju za preokretom Osijek je pokazao, ali nedostajalo je znanja da se želja provede u djelo.
- Momčad sam sastavio od onoga što sam imao, a ne kako bih želio. Bili smo svjesni da po bokovima nećemo napraviti puno, ali opet smo iskazali i one stare slabosti u organizaciji igre. Jednostavno nemamo igrača koji će tražiti loptu i preuzeti odgovornost. Takve je nemoguće izmisliti ili stvoriti. To igrač mora imati u sebi - pričao je Tomislav Steinbrückner, trener osječkog prvoligaša.
Tek je ulazak
Milana Pavličića malo pokrenuo momčad. Upravo je to pokazalo koliko Osijeku nedostaje jedan takav španer-rutiner u veznom redu. U tom drugom dijelu Osijek je stvorio dovoljno prilika i čak za preokret, ali opet ništa nije ušlo. I konačna slika je ostala bijeda.
- Ovog proljeća jednostavno nas ništa neće. Ne kažem da igramo nezaboravno, ali s obzirom na sve što smo stvorili i promašili mogli smo osvojiti koji bod više - smatra trener “bijelo-plavih”.
Oproštaj od Europe
Taj poraz od Slaven Belupa znači i oproštaj od europskih snova. Istina, po tablici to još ne mora biti tako, ali igra koju Osijek pruža jednostavno ne ulijeva optimizam. Ostaje pitanje - što se s Osječanima dogodilo ove zime? Kao da su se iz lijepe princeze pretvorili u običnu bundevu. Od momčadi koja je jesenas trpala pogotke kao lopatom, došla je do toga da već tri susreta na svom travnjaku ne može pogoditi suparničku mrežu. Je li odgovor doista samo u odlasku
Josipa Kneževića? Pitanja bez pravog odgovora se roje, a istina je, kao i uvijek, negdje u sredini. Osijek je jesenas vjerojatno povučen serijom dobrih rezultata igrao i iznad svojih mogućnosti, a ovog proljeća definitivno podbacuje. No, tako je to s mladim momčadima. One žive od rezultata i kad ih ima postaju opasne za druge, a kad izostanu onda su opasne isključivo za sebe. Sigurno da smo svi očekivali više od ovog proljeća, ali tijekom zime je učinjeno premalo da bi se oplodio odličan jesenski rezultat. Momčad umjesto da je ojačana, oslabljena je pa zbog toga slika danas i jest mutnija nego što bi to pristaše osječkog prvoligaša željele. Iz kože se ne može…
Plus
Domagoj Vida doista izrasta u velikog igrača. Vukao je koliko je mogao sa svoje stoperske pozicije, ali pravu podršku od suigrača nije dobio. Njegov pristup i natjecateljski duh morali bi biti primjer drugima. No, nažalost, to najčešće nije tako. Iako ne volimo koristiti taj termin, moramo priznati da je Vida prerastao ovakav Osijek i
HNL općenito. On je zreo za odlazak u inozemstvo i samo u inozemstvo.
Dinamo? Ma kakav Dinamo! Zar mu treba u životu da ga
Mamić vrijeđa onako kako to čini s
Mandžukićem?
Minus
Već mnogo puta smo to isticali, ali moramo još jednom. Vezni red Osijeka, do ulaska Pavličića, opet nije bio u stanju osmisliti igru. Previše je industrije, a premalo inicijative i ideje u igri veznjaka “bijelo-plavih”. Stari osječki maheri bi rekli da vezni red uglavnom igra “pincike-pale“ (to bi trebalo značiti “ja tebi, ti meni, bez posebne koristi”, nap.a.). Nedostatak odlučnosti možemo pripisati i neiskustvu, ali nedostatak kreacije je već nešto posve drugo.
Razgovori s Kohortom nakon utakmice
Nakon završetka susreta u prostoru ispred svlačionica stadiona
Gradski vrt dogodio se razgovor između 20-ak nezadovoljnih
“kohortaša“ sa sportskim direktorom
Draganom Vukojom, tehničkim tajnikom
Damirom Vuicom i Stručnim stožerom na čelu s Tomislavom Stainbrücknerom. Navijači su izrazili nezadovoljstvo proljetnim igrama, ali i ukupnom kadrovskom politikom kluba. Osim poneke teške riječi, sve je ostalo u granicama normalnog ponašanja i ako se već takav sastanak dogodio, onda je to dobra vijest. Međutim, takav oblik pritiska na momčad teško da će uroditi plodom jer kod osječkih nogometaša nije u pitanju nekakvo nezalaganje ili nedostatak želje već jednostavno limitiranost u mogućnostima, a za to dečki nisu krivi. Osim toga,
Kohorta je osnovana i postoji da bi NK-u Osijek u teškim trenucima pružila maksimalnu potporu, a ne da bi i ovako neugodnu i tešku situaciju još više komplicirala pritiscima na mlade osječke prvotimce.
Tekst: Dalibor Keler/Glas-Slavonije.hr