Legendarni Iso odlazi u zasluženu mirovinu, ali ne i sa sportskih tribina

Nakon četrdeset godina prodaje slanih koštica, kokica, kestenja, kikirikija, kuhanog kukuruza i drugih grickalica na uglu Ulice Hrvatske Republike i Županijske, u mirovinu je otišao legendarni Isak Selmani - Iso.

Na mjesto njegova kioska, koji je na ovoj lokaciji od 1970. godine, postavljen je noviji i veći, a bračnom paru koji će nastaviti Isin posao, Iso će pomoći oko uhodavanja. Legendarni trgovac s ugla i tribina stadiona i dvorana kaže kako je došlo vrijeme da se podnese zahtjev za mirovinu, ali da to ne znači kako će sada sjediti skrštenih ruku.

- Nakon toliko godina rada od ujutro do navečer, nakon što sam desetljećima išao na sve utakmice koje su se igrale u Osijeku, ja ne mogu samo tako stati. Raditi moram i dalje, a sigurno je kako ću često obilaziti mjesto na kojemu je od 1970. godine stajao moj kiosk na kojemu je pisalo 'Kod Ise'. Nije to samo posao, nije to samo zarada i egzistencija, pogotovo nakon tolikih godina. Važna su poznanstva, prijateljstva, razgovor, promatranje prolaznika od kojih se mnogih sjećam dok su bili klinci, a danas oni prolaze sa svojom djecom. Moram zahvaliti svim Osječanima, svima koji su me u gradu izvrsno prihvatili te mi priuštili radni vijek kakav sam mogao samo poželjeti, kaže 66-godišnji Iso.

Inače, legendarni Iso po zanimanju je tokar, ali je u toj struci radio samo 50-ak dana, nakon čega se posvađao s poslovođom, dao otkaz i uhvatio se košare s grickalicama s kojom će, kako kaže, i kao umirovljenik posjećivati sportske susrete sve dok ga noge služe. Kao veliki ljubitelj sporta, na utakmice ne odlazi samo radi prodaje grickalica i zarade nego i iz vlastitog gušta. Najviše voli nogomet i rukomet, ali veliki je ljubitelj i konjičkog sporta.

- U obitelji smo, još dok smo živjeli na Kosovu, imali konja za utrke, a kako sam sitan, neko vrijeme bio sam džokej. Konjički sport i danas jako volim te rado odlazim na sve utrke na Pampasu. Bavio sam se ja i boksom i to tu, u Osijeku, ali nakon što sam prvi put dobio malo boljih batina, objesio sam rukavice o klin, priča osebujni Iso.

Nesretniji i siromašniji

Nekada se mnogo bolje živjelo, kaže Iso, koji se prisjeća vremena kada je kupce morao moliti da više ne stoje u redu jer ih ne može poslužiti budući da pada s nogu i mora zatvoriti. Gužve u gradu trajale su i do 23 sata, a sada, kaže Iso, nakon 20 sati više nema ni šetača ni kupaca.

- Ljudi su bez posla, nesretni i razočarani, pa i ne izlaze iz kuće. Kokice, špice i kestenje zadnja su im stvar na pameti sve dok ne odu na neku utakmicu, zaključio je Iso.

Tekst: Ivan Sekol/Glas-Slavonije.hr
Foto: Glas Slavonije

legenda. popularni direktor. definitivno jedan od ljudi koji su obilježili moje djetinjstvo

Ide Iso ispod istoka i govori: Ajmo špice, kikirike, kokice za 2:0!

Sve bi to bilo super da rezultat u tom trenu nije već bio 1:1

LEGENDA definitivno i još jedan od onih o kojima bi ekipa koja je snimala filmove o bori i jozi trebala razmisliti.

Zaslužena mirovina za legendu.

asko je napisao/la: LEGENDA definitivno i još jedan od onih o kojima bi ekipa koja je snimala filmove o bori i jozi trebala razmisliti.

Mislim da su snimili film o njemu, samo još nije objavljen. Nadam se da će uskoro...

Osječka legenda... mali prilog tomu je svakako i treći film iz trilogije osječkih legendi koji će izaći...

hmm...100x dnevno prolazim pokraj tog križanja republike i županijske i uopće se ne sjećam tog kioska znam samo za onu tetu s novinama itd...

Mladjo je napisao/la: legenda. popularni direktor. definitivno jedan od ljudi koji su obilježili moje djetinjstvo

zeros je napisao/la: Zaslužena mirovina za legendu. asko je napisao/la: LEGENDA definitivno i još jedan od onih o kojima bi ekipa koja je snimala filmove o bori i jozi trebala razmisliti. Mislim da su snimili film o njemu, samo još nije objavljen. Nadam se da će uskoro...

Potpisujem navedeno ,čovjek velikog srca , i najeća legenda u Osijeku

Najbolji pomfri koji sam ikada jeo u životu je kod Ise. Idem iz škole i čekam bus i trk do Ise po vrećicu pomfrija. Mmmmmmmmm.
Sretno u mirovini.

Brka je napisao/la : Najbolji pomfri koji sam ikada jeo u životu je kod Ise. Sretno u mirovini.

+1

Eh... prvi slambosh iz aparata... njam!

Brka je napisao/la : Najbolji pomfri koji sam ikada jeo u životu je kod Ise.

Ajooj...nisu u tekstu spomenuli onaj njegov fini slamboš od jagode i vanilije... Mljac!

Sjećam se da sam ga kao klinka kupovala kod Ise i baš mi je bio super!

E...o njemu stvarno treba filmić...nadam se da ćemo ga imati prilike uskoro vidjeti.

iso je zakon, nek mu je dug život u zasluženoj mirovini

slamboš i pomfri, kolko sam puta mamu žico...nismo smjeli proć pored njega a da se ne ogrebem

Hvala Iso na bespla kukuruzu davne 96 il 97, jos kad smo klinci bili dao si nam za djabe, to se ne zaboravlja