ne mogu a da ne pejstam mejl koji sam dobio, malo je poduži ali vrijedi pročitati pa se zamisliti :
PROČITAJTE DO KRAJA!
IMAJTE STRPLJENJA JER SE RADI O VAMA, NAMA I ŠTO JE NAJBITNIJE O NAŠOJ
DJECI I UNUCIMA.
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po
16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez
plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva
čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola
cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec
kupi novi kamion.
Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i
povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim)
vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim)
cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od
banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada
najpoznatiji
Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza.
U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su
radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše
šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada.
Njemačka je zbog prekoraćenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema
sporazumu iz Kyota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku.
Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je češki predsjednik Klaus koji
tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta
ne
dozvoljava da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam
sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest - U Mađarskoj građani
nezadovoljni s EU izišli su na ulice i krenuli prema parlamentu, policija
napravila barikade, očekuje se ono najgore. Uključio sam radio da čujem
vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s
nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi.
Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par
dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam
upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im
objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli 'Ma kod nas
su
stalno neke demonstracije protiv EU'. E pa sada se pitam gdje je
demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa.
Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90%da
ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju
građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor
promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to
je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma
mali.
Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog
mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU.
Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio:" Vi
ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i
mi
sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali".
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su
pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum
prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne daju na referendum?
Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su
svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći
u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna
snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez
na
dobit, ostatak dobiti završava van granica RH Samo ako je vlasnik Hrvat ta
dobit se opet investira u RH.
Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam
koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH.
Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim
nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični
odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim
osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim
političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od
njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna.
Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska,
Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne
sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali
milijune ljudi iopljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su
oružjem
dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata,
bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali
u
vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U
Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d.
London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što
liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko
iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle
do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se
kupi,
može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi
način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a, u kojoj sve
piše...
I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza
globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.
I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što
je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta.
Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu,
SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim
autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. Godine donijela
zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još
bila
engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao
država 1776. godine).
I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz
financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca,
odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni
vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od
žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode
kapitalisti, a ne političari.
Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti,
pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj
kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $
dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na
burzu, da bi
robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini dopremili u EU da je
prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne
pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju,
načeli drvno- prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d.
Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a
za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi
radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i
subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim
matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka).
No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj se sjedi, jer kada 50%
radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla
plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li
će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije
bitno, ali
to je s ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode
i naša obala zajedno s otocima. Industrija ih ne zanima, to
imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji.
Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti.
Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi
brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju
Korejskima, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim
tržištem i zaštitom
tržišnog natjecanja.
Kad smo već kod slobodnog tržišta, da kažem i to da je njihova teorija da
sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba
propasti.
Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve
svinje su jednake, samo su neke jednakije, Orwell), pa pitam se
zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i
SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj
industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi
svoje gospodarstvo, žrtvovala preko tisućupetsto milijardi USD?
Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im
pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na
burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više?
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete
reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub,
ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neće
objaviti.
Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande
bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog
marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari?
Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji
je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba,
za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da
se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati.
Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali
ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je
priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla, ostat će
bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koja je
stjecao
mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom
radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja
stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas
uvjeravali da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu istu kao i u
njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%).
Kada
su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će
im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale,
pa
su onda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK
komunističkim mastodontom, koji treba ukinuti (jer takvo što ne postoji
nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon
su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da
račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci
nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše
cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta.
U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo
što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za
recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u
pretpristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište
europskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili
domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca - ili rečeno šahovskom
terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove.
Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima
znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik
zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki
led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili.
Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju s Haškim sudom. Zatim
smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti
ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po
malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača.
Ako se samo malo suprotstavimo, izvući će asa iz rukava, a to je da će
preko noći zatražiti povrat svih dugova, što je ovoga časa oko 50
milijardi USD.
I što mislite što nas onda čeka?
Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće
i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak
stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od tih poreza već
imamo, ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez - i do čega će
to
dovesti?
Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u
zdravstvu, školstvu i trgovini.
I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i
zemljišnih knjiga.
Prošle godine, naš bivši premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika
obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u
njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi
reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU
treba
raditi reda?
Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren
za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uče naše lumene
kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis
društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?
( tekst hrvatskog stručnjaka za gospodarstvo N.N. odbijen u hrvatskim
medijima)
POTPISUJEM I PROSLIJEĐUJEM DOBRONAMJERNIM PRIJATELJIMA I LJUDIMA KOJI
MISLE. |