Prema posljednjoj statistici
Zavoda za zapošljavanje u Osijeku, od
8.690 nezaposlenih čak njih
57 posto čine
žene - prijavljeno ih je
4.999. U samo sat vremena, koliko smo proveli na Zavodu, na šalterima za evidenciju prebrojali smo 36 žena koje su i ovaj mjesec došle da bi im lupili pečat u karton HZZ-a kao dokaz još jednog mjeseca bez posla. Većina ih ne želi pričati o svojim iskustvima niti komentirati je li im zato što su žene danas lakše ili teže dobiti posao. One koje pristaju na razgovor gotovo se više ničemu i ne nadaju jer je, kažu, uz
spolnu, još gora ona
dobna diskriminacija. Tvrde, ženu poslije
40-e godine ne želi zaposliti nitko. Ekonomistica
Marija Granat radila je u osječkoj
Tvornici kože do njezina stečaja 2000. godine, kada je prvi put završila na Zavodu za zapošljavanje.
- U međuvremenu sam radila kao skladištar u Opeci, pekla sam burek u pekarnici i konobarila za šankovima osječkih kafića. Iako imam tek 48 godina, i te poslove sve teže dobivam. Sada sam već godinu dana na Zavodu - priča Marija koja spas za sebe i dvoje djece nalazi tek u suprugovoj plaći.
Na sve poslove, pa čak i onaj
čistačice, spremna je i 40-godišnja
Marija Klarić, koja je kao odjevni tehničar radila u posrnuloj
Osijek-konfekciji, a nakon povratka s porodiljnog u ruke je umjesto šivaćeg stroja dobila radnu knjižicu.
- Poslu u struci se ne nadam. Iako sam poslala na desetke zamolbi, nisam primila ni jedan telefonski poziv ili bar odbijenicu - kaže Marija, koju kod kuće čeka troje djece.
Profesionalna kuharica
Mandica Dobrović na Zavodu je godinu i pol od otkaza u restoranu
Alas, a iako se u medijima mogu pročitati priče o kuharskim plaćama koje dosežu i
15.000 kuna, Mandica trenutačno živi od
400 kuna socijalne pomoći.
- Tu i tamo me pošalju na razgovor za posao, gdje mi poslodavac ponudi sramotni probni rad i plaću od 2.000 kuna, iako imam 53 godine i 20 godina staža u struci - kaže Mandica.
Rekorderka na Zavodu za zapošljavanje svakako je 43-godišnja
Snježana iz Tenje koja je na Zavodu gotovo
20 godina s kratkotrajnim prekidama, kojima je prikupila tek
tri godine radnog staža.
- Po zanimanju sam daktilo-korespondent, ali nikada nisam radila u struci nego kao trgovac i sezonski radnik u kuhinji tijekom sezone na Jadranu. Kako živimo izvan grada, preživljavamo od proizvoda iz vlastitog dvorišta i uzgoja pilića, zbog čega smo bili prisiljeni otvoriti OPG. No, iako s tim OPG-om uopće ne privređujem, morala sam se odjaviti sa Zavoda, a nitko ne razmišlja da ja sa svojom kokoši ne mogu platiti struju. Prošli mjesec na Zavod se prijavio i moj 20-godišnji sin. Osobno se poslu više i ne nadam i sada mi je jedina briga da sin dobije neki posao - priznaje Snježana.
Nezaposlene Osječanke po obrazovanju
1.
1.576 - 4-godišnja srednja škola
2.
1.316 – KV zanimanja
3.
993 – osnovna škola
4.
412 - VSS
5.
349 - gimnazija
6.
177 - VŠS
7.
176 - nema ni osnovnu školu
Među obrtnicima trećina su žene
Prema podacima osječkog
Udruženja obrtnika, u 2009. godini od ukupno 1.875 obrtnika tek su
trećinu (659) činile žene. Njih 174 bile su registrirane za
trgovačku djelatnost, 145 za
frizerske i kozmetičarske usluge, a 109 žena za pružanje
intelektualnih usluga. Istovremeno, samo je po jedna Osječanka registrirana za
instalatersku djelatnost, metaloprerađivačku te djelatnosti iz područja elektrostruke. A zbog sve teže održivosti poslova kojima se gotovo polovina obrtnica bavi, iz godine u godinu sve ih je manje. Ako se izuzme trgovačka djelatnost, u kojoj je poslovično najviše obrtnika, među ženama i muškarcima, među osječkim obrtnicima najviše je frizerki i kozmetičarki, koje nakon što se osamostale teško stječu dovoljno klijenata da bi im poslovanje, s obzirom na velika početna ulaganja, bilo isplativo.
(I.K.S.)
Tekst: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031