U protekloj 2009. godini mlada znanstvenica i književnica
Jasna Horvat, redovita profesorica na
Ekonomskom fakultetu u Osijeku, teoretičarka kulture i književnica, objavila je čak tri nova naslova:
“Krijesnici”,
“Az” i
“Bizarij”.
Da je riječ o vrijednim književnim djelima potvrđuje podatak da je “Az”, nedavno predstavljen na
Međunarodnom skupu slavista, literatura na kolegiju
Filozofsko-simbolički ustroj glagoljskog pisma na
Filozofskom fakultetu. “Krijesnici” će uskoro zaživjeti na daskama
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.
Jesu li spomenute tri knjige nastale u godinu dana ili su ipak plod višegodišnjeg rada?
- Rezultat su prošlog desetljeća. “Krijesnike” sam počela pisati nešto ranije, u vrijeme suradnje s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića 90-ih. “Az” i “Bizarij” nastajali su usporedno, a drago mi je što su tako i objavljivani.
Ekonomistica ste po struci, predajete
statistiku. Kako se spojio
racionalni dio vaše osobnosti s
književnošću?
- Književnost vidim jednako racionalnom, u nju ugrađujem sustavnost i preglednost, neke od osnovnih odlika statistike. Osim toga, upravo su me predavanja potaknula dubljem istraživanju naše baštine. Nakon svakog predavanja izlažem izabrane baštinske teme i tako pokušavam studentima, budućim nositeljima ekonomskih odluka u ovim globalizacijskim procesima, istaknuti važnost očuvanja naših simbola, a time i kulture u cijelosti.
Glagoljica je potentno pismo
Roman “Az” jedan je od najzanimljivijih književnih radova u 2009., a književni kritičari ističu da se može čitati kao priča o nastanku
glagoljice, filozofsko-lirski esej o značenju tog pisma i/ili rasprava o njegovom simboličnom značenju?
- Čitatelji mogu jednostavno primiti poruku koju nosi glagoljica - pismo nadahnuto kršćanstvom. Poglavlja su koncipirana tako da se lako usvaja i grafija i višeslojnost svakog glagoljičkog znaka. Kako se na kraju romana nalazi i slovarij, “Az” je ujedno i tekst o životopisu sv. Konstantina Ćirila, ali i svojevrstan glagoljski leksikon. Mislim da roman predstavlja sažeta znanja o glagoljici pretočena u formu pojačane komunikativnosti, kakva je svaka književna forma.
Otkud strast prema glagoljici?
- Glagoljica je izvanredno potentno pismo u kojem svaki znak nosi tri značenja - slovno, brojevno i simboličko. Slova su u glagoljici imala svoja imena, ali su i samim poretkom tvorila smislenu poruku. Tako prvih devet slova (az, buky, vede, glagolj, dobro, est, živeti, 3elo, zemli) čine početak azbuke: a, b, v, g, d, e, ž, 3, z) koja istodobno poručuje: ja koji znam slova govorim da je dobro živjeti na zemlji. Ova činjenica za mene je bila dovoljno izazovna i pravi poticaj za otkrivanje pozadine glagoljskog pisma. Konstantin Ćiril nije bio samo teolog, matematičar i filozof. Vidim ga izvrsnim marketingašem, što ponovno interes vraća na ekonomiju i tako potvrđuje da je 21. stoljeće predodređeno za spajanje struka i spoznaja.
Mnogo
putujete i
istražujete?
- Statistika i ekonomija nisu prepreke mojim istraživanjima nego poticaj, a putovanja su i svojevrsna radna obveza. No, privatna putovanja vode me mjestima koja ospisujem u književnim djelima. Provjeravajući navode o Melek Jaši Dubrovčaninu posjetila sam Portugal i Maleziju, a zbog novog rukopisa o Marku Polu i vilama vjerojatno ću morati posjetiti neke zemlje u Aziji. Vremena je uvijek malo, ali ga je uz nešto dobre volje i snažne uvjerenosti u opravdanost onoga što se čini ipak moguće pronaći.
Bajku u glavu
Roman za mlade “Krijesnici” osječka je priča, svijet
legendi i
hrvatske mitologije?
- “Krijesnici” se izravno naslanjaju na početke mog književnog rada, bavljenje mitološkim temama. Želeći ih približiti najmlađima, odlučila sam se za roman u kojem su glavni junaci mladi Osječani kojima je moguće i nemoguće. Jedna čitateljica sažela je poruku “Krijesnika” u jednu rečenicu: Bajku u glavu, a čarobne kamenice u torbu! Mitologiju ne njegujemo dovoljno, a “Krijesnici” su pokušaj oživljavanja starih predaja na današnjoj djeci razumljiv i prihvatljiv način.
“Krijesnici” će i na
kazališne daske?
- Dječje kazalište planira predstavljanje, što me raduje jer je to mjesto mojih literarnih početaka, kao i što će na predstavljanju sudjelovati djeca polaznici Dramskog studija, koji vodi Lidija Helajz.
U romanu “Bizarij” opisujete brojne povijesne ličnosti:
Eugena Savojskog,
Sulejmana Veličanstvenog,
Adolfa Waldingera,
Paulinu Hermann Mačkamamu... Jesu li njihove sudbine
bizarne?
- Bizarij je opsežan roman koji prezentira 2.000 godina osječke povijesti. Želeći istaknuti vezanost svakog lika za naš grad, strukturu romana postavila sam po gramatičkom kodu. Svaki lik predstavlja jednu vezničku skupinu i time dodatno ističe načine na koje se svi mi vežemo, često i nesvjesni relacija u (po)vezanostima. Junaci “Bizarija” listom su iznimne osobe, bizarne po svojim uvjerenjima i načinima na koje su nemoguće činili mogućim. Koliko mi je poznato, ovakav pristup pokazao se zanimljivim i izvan granica Osijeka - “Bizarij” je nedavno uvršten u temu jednog doktorskog rada, te je na taj način Osijek dobio priliku postati temom književno-teorijskog promišljanja.
Dijeljenje bez ostatka
Uskoro bi svjetlost dana trebao ugledati Vaš novi povijesni roman
“Dijeljenje bez ostatka”?
- To je moj prvijenac. Radnja se odvija u Dubrovniku, Osijeku, Carigradu, Lisabonu te u indijskoj pokrajini Goi i gradu-luci Diu, u 15., 16. i 21. st. Nelinearnom pripovjedačkom tehnikom ispričana je životna priča Melek Jaše Dubrovčanina na povijesnom prostoru Indije i kako je izgrađivao luku Diu po uzoru na Dubrovnik.
Uz posao i književnost, nađete li vremena za sebe,
hobi?
- Život u Osijeku ispunjava me na svaki način. Teško razdvajam hobije od ostalih životnih sadržaja, no trenutačno me najviše ispunjava spoznaja da su važni dijelovi mog života podjednako i posao i radost.
Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Zorislav Kalazić/s predstavljanja "Bizarija"
Nebitno
Muško
