Trenutno je u
skloništu za žrtve obiteljskog nasilja smješten
21 korisnik -
devet žena i
12 djece u dobi od sedam mjeseci do godinu dana. Kako doznajemo od
Đurđe Kocijan, psihologinje u Centru, prošle je godine zaštitu u skloništu zatražilo
95 osoba, od kojih
56 žena.
- To je ujedno pun kapacitet skloništa, ali istovremeno samo vrh ledenog brijega. Jer, žrtava obiteljskog nasilja mnogo je više na našem području, ali mi ih nemamo gdje primiti. Skloništa još postoje u Slavonskom Brodu i Vukovaru, a sljedeće najbliže sklonište za žrtve je u Bjelovaru - objašnjava Kocijan. Dodaje da je sklonište samo
prva pomoć žrtvama.
Iako su uvjeti u skloništu
zadovoljavajući (sobe se redovito održavaju, kupljen je novi namještaj), treba još mnogo toga, od nove kuhinje do igraonice i prostora za učenje za djecu. No, važnija od toga je
psihološka pomoć.
- Trebamo pomoć socijalnih radnika i psihologa, posebno u prvo vrijeme, kada žrtve nasilja dođu k nama. Jer, nakon incidenta koji im se dogodio i zbog kojega su napustile dom, žrtve su u šoku i stručna pomoć im je neophodna. Kada se prilagode novoj sredini, radimo na proradi traume, pokušavajući donijeti odluku što dalje - kaže psihologinja.
Analiza strukture žena pokazuje da je njih
82 posto nezaposleno, a
61 posto ih ima završenu
osnovnu školu. Većinom je riječ o ženama koje nikada nisu radile, dolaze iz teških materijalnih, ekonomskih i stambenih prilika. Podosta njih je sa sela, stoga im treba vremena da se prilagode. Sve one donose važnu životnu odluku -
samostalan život ili povratak suprugu. Ako se odluče za samostalan život, zaposlenici skloništa pomažu im u dodatnom osposobljavanju, traženju posla, rješavanju zdravstvenih problema, upisu djece u školu. Statistika pokazuje da se
polovina žena vraća nasilnom suprugu, a samo njih
25 posto odlučuje se za samostalan život.
Žrtve depresivne i preplašene
Žrtve obiteljskog nasilja
depresivne su i
preplašene. Doživljene traume ostavljaju velik trag posebice na
djeci, kod koje se pojavljuju problemi u ponašanju, učenju, zastoji u razvoju govora. Iskazuju slabe socijalne vještine, ali i nasilje kakvo su vidjeli u obiteljskom domu. Oko
25 posto zlostavljača ima problem s
alkoholom i drogom ili boluje od
psihičkih bolesti. Većina ih ima
patrijarhalne stavove te nasilno ponašanje prema ženi i djeci smatraju normalnim. Uz fizičko nasilje, često je
vrijeđanje,
uhođenje,
praćenje,
ograničavanja kretanja, pa čak i
silovanje u braku.
Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Nebitno
