Vrhunski strip autora
Franka Millera iz 1998. godine donosi pet odličnih priča (jedna bolja od druge) iz Grada Grijeha. Izdanje koje je predmet ovog osvrta datira iz 2002. godine. Nažalost - ili na sreću što je ipak izdan - tiraž je iznosio svega 500 primjeraka, no vjerujem, ako se odlučite za kupovinu ovog stripa, da ćete ga uspjeti naći (pada mi na pamet barem pet načina kako doći do istog, ipak je, ne zaboravimo, 2010. godina – svašta je dostupno). Dakle, ovo
petopričje nosi naslov
"Tiha noć", što je ustvari naslov jedne od priča. No krenimo s prvom...
Priča prva: "Još jedno subotnje popodne"
Pratimo antiheroja
Marva, okoliš u kojem se nalazi i njegov unutarnji monolog. Marv u nekoj paklenoj rupi od bara (Klaudijin bar) ispija pivo iz krigle koja u njegovim predimenzioniranim rukama izgleda sićušno. Također, ovdje se nalazi scena iz filma Sin City i ne može se sa sigurnošću reći je li
Nensi iz stripa bolja od njenog filmskog utjelovljenja u izvedbi
Jessice Albe. Impresivno.
Nensi u stripu...
Nensi u utjelovljenju Jessice Albe
Kako ne bih otkrio previše i time pokvario čitanje, Marv, takav kakav je – sjeban i lud,
skenja neke frajere koji su se bavili dobrim, starim ultra nasiljem nad nedužnim čovjekom (napomena: obratiti pozornost na stranicu 19 i kadar u čijem su središtu patike prebačene preko dalekovoda – ipak je to Grad Grijeha).
Priča druga: "Debeli čovjek i mali dječak"
…ili kako se riješiti trupla u osam kadrova i pri tom voditi
učtive razgovore. Akteri su zapravo dva idiota gospodin Šlub i gospodin Klump, te truplo fino srolano u tepih. Scenografija su lučki dokovi, karakterističan motiv za ovaj strip.
Priča treća: "Mušterija je uvijek u pravu"
Ovo je čak previše i za mene, priča počinje odličnim crtežom nage žene, a konkulzira ubojstvom čiji motivi su prepušteni čitateljevoj mašti. Pada mi svašta na pamet, poput slanja scenarista u rodni kraj, ali crtež je odličan.
Priča četvrta: "Tiha noć"
Noseća priča ovog petopričja započinje jednostavnom uputom sjebanog Marva:
"Budi dobar!". Naime, valja reći kako Marv nije lud sam od sebe već od situacija u kojima se nalazi, a one pripadaju u okoliš Grada Grijeha koji se tako ne zove uzaludno. Kako rekoh, svašta je dostupno, tako se u ovoj priči portretira izrabljivanje djece (imali ste o toj temi priliku čitati u jednom od feljtona e-novina). Riječ je o onom najgore vrste i ovdje dolazi u potpunosti opravdanost postojanja Marva u Gradu Grijeha u ulozi donositelja i izvršitelja pravde prema onima koji odstupaju od njegove početne upute:
"Budi dobar!"
Iako nije vezano direktno uz sam strip i osvrt, slika gore je Marv u air brush tehnici (veličine haube auta – tako sam autor dimenzionira svoje radove), a rad je lege iz D.G.O.-a i nalazi se u njegovom tattoo salonu znakovitog imena
Pain Mansion. Nadam se da ćete dopustiti ovo manje odstupanje od teme jer je kuriozitet kako je brush i moje pribavljanje stripa koincidiralo u isto vrijeme…
Priča peta: "I iza vrata sobe broj tri…"
Prostitucija, popularno zvana najstarijim zanatom, u ovoj priči prikazuje probleme koje susreću one koje se time bave. Obiluje rečenicama poput:
"Imaš stvarno veliki nož, kauboju. Ideš u lov?". Ili:
"Ti si jedno bolesno štene, kauboju. Jedno od onih koje se bacaju u reku. Trebalo mi je samo deset minuta da provalim da si ti taj koji je sekao devojke po kraju". Ovdje nema Marva da preuzme ulogu donositelja pravde, već se prikazuje uzimanje stvari u svoje ruke. I dalje, riječ je o starom, dobrom ultra nasilju.
Malo o autoru stripa
Frank Miller sada gazi 53. godinu života - odličan crtač, jedan od vodećih faca u biznisu, ponekad odjeven poput likova koje crta, no jednostranog političkog stajališta (vrlo pojednostavljenog). Tako jedna od njegovih izjava glasi:
"Nitko ne dovodi u pitanje zašto smo mi, nakon napada na Pearl Harbor, napali nacističku Njemačku. To je iz razloga što smo odlučili udariti na formu globalnog fašizma, to činimo i sada… Čini se sasvim očitim da se naša zemlja i cijeli zapadni svijet našao pred egzistencijalnim protivnikom koji točno zna što želi… Iz nekog razloga, nitko čini se ne priča o tome protiv koga se borimo, i barbarizma iz šestog stoljeća koji isti predstavljaju. Ti ljudi odsijecaju ljudske glave. Porobljavaju žene, genitalno unakazuju svoje kćeri, oni se ne ponašaju po kulturnim normama koja su razumna nama. Govorim u mikrofon koji nikad ne bi mogao biti produktom njihove kulture, i živim u gradu gdje je 3000 mojih susjeda ubijeno od strane lopova koji su ukrali avion koji ne bi sami mogli izgraditi."
Dakle, što reći osim kako stvari nisu crno-bijele, djelovi ovog što je rekao su zasigurno točni ali su pojava koja nije zaobišla zapadni svijet, makar u njegovim segmentima, no to je samo jedna perspektiva, nesagledana iz šireg konteksta i poput njegovog Sin Citya – crno bijela.
Piše: Saša Paprić
Muško
Nebitno
