Nogometaši
Osijeka završili su sedmodnevne pripreme u
Međugorju. Tijekom boravka u
Hercegovini nije se dogodilo ništa senzacionalno, jer Osječani su to vrijeme uglavnom iskoristili za rad na tjelesnoj pripremi. Zbog toga je još daleko prerano pričati o tome kako će bijelo-plavi izgledati u proljetnom dijelu sezone u kojem ih očekuje žestoka borba za ulazak u
Europu. Trener
Tomislav Steinbrückner nema posebno razloga za zabrinutost, iako će tijekom sljedećih dana najvjerojatnije ostati bez
playmakera Josipa Kneževića, kojeg samo milimetri dijele od odlaska u
FC Moskvu. No, trener osječkog prvoligaša bio je pripremljen na takav mogući rasplet, pa je od samog početka priprema počeo potragu za novim organizatorom igre. U „rukavu“ ima tri aduta.
- Ode li Knežević njegov će se zamjenik tražiti u trokutu Mile Škorić, Milan Pavličić i Srđan Vidaković. Svaki od njih posjeduje kvalitetu da može odgovoriti zahtjevima te pozicije, a daljnji tijek priprema donijet će i odgovor na pitanje tko će od njih zaslužiti mjesto u udarnoj momčadi, kaže Tomislav Steinbrückner, trener nogometaša Osijeka.
Šef je već jednom podvukao kako očekuje da Vidaković napokon
otpusti kočnice i pusti svoj talent da se razmaše. Dosad on dobro ide, a osim toga je i
efikasan, jer je jedini u tri pripremna susreta dvaput pogađao suparničke mreže. No, u ovom trenutku to ga ne stavlja u povlašten položaj u odnosu na Škorića i Pavličića. Prava im borba tek predstoji.
- Njegovo znanje definitivno nije sporno, ali ga konačno mora pokazati i u službenim susretima, reći će trener bijelo-plavih koji čak razmatra mogućnosti i
promjene formacije. Iako nismo sigurni koliko je to dobro rješenje. Naime, u sva tri susreta jedno poluvrijeme se igralo u sustavu
4-4-2 koji je osječkom prvoligašu donio toliko dobrih stvari prošle jeseni, a drugo u formaciji
4-2-3-1. Statistika govori da nikako ne bi trebalo odustati od te prve varijante, jer dok su igrali u tom rasporedu Osječani su od
šest pogodaka u pripremnim susretima postigli -
pet! Poruka je i više nego jasna - nije pametno „čačkati“ po onom što jednostavno funkcionira. Osim toga fizionomija igre postoji. Danas se jasno vidi što Osijek želi i čemu teži u igri, a to je najvažnije.
- Ovo je bilo razdoblje u kojem smo sasvim fokusirani na tjelesnu spremu. Finese dolaze u Turskoj, a u tom ćemo dijelu najviše raditi na taktičkoj disciplini, jer tu se još uvijek znamo izgubiti. Cilj nam je plitka formacija u kojoj ćemo maksimalno smanjiti prostor između linija. Jasno, mnogo ćemo raditi i na prekidima. Zapravo, ovim što smo odradili u Međugorju mogu biti posve zadovoljan. Najvažnije je bilo da smo izbjegli ozbiljnije ozljede, kaže Steinbrückner.
U Međugorju
ni jednom nismo na djelu vidjeli momčad koja će najvjerojatnije ponijeti najveći dio tereta u drugom dijelu sezone. Steinbrückner je mnogo
miksao i zapravo tražio zamjenska rješenja za ono u što vjeruje da mu je sigurno. Uostalom, nakon onako dobre jeseni dečki koji su bili u udarnoj momčadi definitivno zaslužuju i određene kredite. Jasno, to im ne daje pravo da se tijekom priprema zabavljaju, ali isto tako jesenske igre morale bi im još neko vrijeme jamčiti mjesta u prvoj momčadi. Ostali se moraju krvavo boriti da se tih pozicija domognu. Samo ako se uspostavi takva hijerarhija i u proljeće će biti dobrih vijesti.
„Artiljerija“ bez municije
Zanimljiv je podatak da su
najjača napadačka osječka oruđa u Međugorju uglavnom
šutjela. Naime, od prvih pet klupskih strijelaca iz prošle jeseni (
Miličević i
Barišić po šest,
Nikšić, Knežević i
Jugović po pet,
ni jedan se nije upisao u strijelce tijekom tri prijateljska susreta u Međugorju! Neki od njih nisu uopće igrali zbog lakše ozljede (Nikšić), neki su nastupili samo jednom (Barišić), a neki ni jednom (Knežević). Samo su Miličević i Jugović participirali u sve tri utakmice, ali očito su municiju čuvali za neke važnije utakmice.
3 pobjede postigli su Osječani u Međugorju. Svladani su
Flamurtari s 2:1 (strijelci Vidaković i
Vida),
Branitelj s 1:0 (
Todorčev), te
Imotski s 3:1 (
Hrnčević,
Miloš – autogol i Vidaković).
Samo Stojkić posve ispunio kriterije
Posljednja dva-tri dana sve je vrvjelo od igrača koji su
trenirali s osječkim prvoligašem i pokušali pronaći svoju sreću pod skutima “bijelo-plavih”.
Šest ih se pokušalo nametnuti treneru Tomislavu Steinbrückneru, čak su
petorica zaigrala u susretu protiv Imotskog. Uglavnom se radilo o igračima koji pokrivaju
bočne pozicije na kojima je Osijek najtanji.
- Od svih njih najzanimljiviji nam je Petar Stojkić koji će se s nama vratiti u Osijek. On je pokazao dobre motoričke sposobnosti, a uz to ima smisla i za igru. Pokriva poziciju lijevog bočnog na kojoj smo deficitarni, a posebno sada kada nam se razbolio i Đikić. Na tom mjestu probali smo i Ivana Čerkeza iz Olimpije te Josipa Crnjca koji je igrao za banjolučki Borac. Čerkez ima zanimljivih stvari, ali u ovom trenutku mislim da je bolje da odradi još polusezonu u Olimpiji. Što se tiče Crnjca, on je i te kako zanimljiv igrač. Potentan je i prodoran, a u prilog mu ide i činjenica da je vrlo mlad (rođen je 1992. godine, nap.a.) te da ima pravo nastupa i za juniore - kaže Tomislav Steinbrückner, trener osječkog prvoligaša.
Crnjac je zanimljiv i stoga što ima posve
čiste papire i premda je još vrlo mlad, za njega ne bi trebalo platiti čak ni naknadu za razvoj.
Osim spomenute trojice, bili su tu još i
Matas koji igra na
desnom boku, a pokazao je pristojne brzinske sposobnosti, te
stoper Sršen koji nije pokazao kvalitetu zbog koje bi se trznuo osječki stručni stožer.
Tekst: Iz Međugorja Dalibor Keler/Glas-Slavonije.hr
Nebitno
Muško
