Elena i
Robert vesela su i razigrana djeca, no istodobno dvoje od desetak
gluhih i nagluhih mališana u županiji, integriranih u redoviti školski sustav. Djeca koja imaju problema sa sluhom teško prate
nastavu bez pomoći
tumača i
prevoditelja, no njih je malo, a i status im u redovitim školama nije riješen.
Roberta, učenika
OŠ “August Šenoa” djeca u razredu dobro prihvaćaju, a dragocjenom smatra pomoć učiteljice
Sande, prevoditeljice
Gordane, majke, sestre i kolega iz razreda.
Hana, njegova kolegica, naučila je
znakovni jezik, a uče ga i ostala djeca.
- Nakon nastave ostajem jedan sat u školi da mi učiteljica dodatno objasni gradivo. Volio bih da tumač, odnosno prevoditelj bude stalno uz mene, jer tako mi je mnogo lakše pratiti nastavu - kaže Robert.
Sanda Lukenda već je četiri godine Robertova učiteljica. Kaže kako je on socijaliziran dječak, dobro integriran u razred.
- U početku je bilo teško. Dječak je imao teškoće s govorom, nije razumio upute, kaže. Išla je dva puta na edukaciju u
Centar "Slava Raškaj" u
Zagreb, na stručne skupove, učila posebne metode rada, a Robert je dobio
prilagođeni program.
Elena, učenica
OŠ “Grigor Vitez” dodaje da joj je najveći problem kad učiteljica brzo govori, a ona je ne može pratiti. Želja joj je da je svi kolege u razredu prihvate kao normalno dijete, jer ona to jest.
Njihovi roditelji te
Gordana Pešo, tumač i prevoditelj
Udruge gluhih i nagluhih Osječko-baranjske županije, smatraju da je idealno rješenje svakodnevna pomoć na nastavi
osposobljenog asistenta. Takvi tumači postoje u Zagrebu, a naši sugovornici nadaju se da će zaživjeti i u
Osijeku.
Ljiljana Mance, ravnateljica OŠ "Grigor Vitez", ističe kako nastoje pomoći Eleni suradnjom sa Udrugom gluhih te edukacijom učitelja.
- Problem je što učitelj mora usmjeriti pažnju na dijete s teškoćom, a istodobni raditi s ostalim učenicima. Ne postoji sustavna edukacija učitelja, stoga oni ulažu ogroman trud kako bi pomogli djeci, kaže Mance.
Za integraciju nema novca
Ravnatelj
Josip Kadić pribojava se da bi moglo biti problema kada Robert krene u peti razred, jer nastavnici
predmetne nastave nemaju potrebno iskustvo i znanje. Najveća bi pomoć bio asistent koji poznaje znakovni jezik.
- Djeca s posebnim potrebama integriraju se u redovni školski sustav, no infrastruktura nije odgovarajuća i ne prati njihove potrebe. Takve djece nema mnogo, no nigdje nisu previđena sredstva kako bi im se olakšalo školovanje. Uz asistente i prevoditelje, potrebni su defektolozi i logopedi, kaže Kadić.
Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Muško
Žensko
Nebitno
