U foyeru
HNK u Osijeku, Županijska 9, u subotu
12. prosinca 2009. održat će se predstavljanje knjige
"Bizarij" autorice
Jasne Horvat, s početkom u
12 sati.
O knjizi govore:
doc.dr.sc.
Milica Lukić
prof.dr.
Helena Sablić Tomić
urednica
Nives Tomašević
i autorica Jasna Horvat
Odlomke iz knjige čita
Sanja Račić.
Bizarij čini petnaest priča o gradu Osijeku, o poznatim i nepoznatim ljudima koji su navedeni grad upisali u svoje bitne vezanosti – životom, radom, boravkom, prolaskom, sudbinom ili slučajnošću – živeći u drugima, s drugima i među drugima. Svim likovima ovih bizarijskih i zanimljivo bizarnih priča, Osijek je os, kao što su i sami osi jedni drugima, i kao što su svi zajedno, poredani u imaginarnom vezničkom nizu – od zavisnih, pogodbenih, uzročnih, preko dopusnih, načinskih, namjernih, posljedičnih, izričnih, odnosnih, do sastavnih, rastavnih, suprotnih, zaključnih, isključnih i gradacijskih odnosa – os grada Osijeka.
Sudbine o kojima pripovijeda
Bizarij (car Konstancije II., Isabella von Habsburg, Ivan Korođ, Antun Bernhard, Maksimilijan Gosseau de Heneff, Eugen Savojski, Sulejman Veličanstveni, Adela Dessaty, Adolf Waldinger, Paulina Hermann Mačkamama, Nikola Zrinski, Ilija Lekić, plesačica Sulejmana, Marija Pejačević, Vladimir Lendić) vrlo su različite, pripadaju različitim povijesnim vremenima, zapliću se, raspliću ili jednostavno teku na različite načine. Ono što ih povezuje, osim grada kojim su bitno određeni, i vizije ‘žene u zelenom’ (fotografkinje Isabelle von Habsburg koja se kao provodni simboličko-značenjski moment pojavljuje u svakoj priči) jest njihova upućenost određenoj ideji te time i izdvojenost u kolopletu povezanosti. Svejedno radi li se o vojskovođi, caru, sultanu, plesačici, graditelju Tvrđe, parobrodaru, slikaru, fotografkinji, udomiteljici mačaka ili arhiteku, svaki od likova je do te mjere posvećen ideji da ga ona izdvaja i time čini bizarnim. Posvećenost nekome ili nečemu topos je svih priča, fantazmagorična nit koja ih veže, vezarij životnih bizarnosti koje su dodirnule jedan grad. Posvećenost ideji/viziji posvećuje živote ovih pojedinaca pridajući im pravo na priču, a njihovim pričama pravo na život. Strast za traganjem i stvaranjem u istoj je ravnini sa strašću za životom, a u točki gdje prestaje razlika između jednog i drugog nastaju
mostovi u svjetovima, kao što bi rekla Sulejmana, rasplesana djevojčica iz jedne bizarijske priče. Tada, i samo tada, svijet zadobiva simetriju, san utemeljenje, život ravnotežu, a Osijek - os koja ga drži i oblikuje, razlikuje od drugih, ali i povezuje s drugima.
Nebitno
Muško
