Gradske galerije Osijek i udruga M-Art pozivaju na projekcije filmova koje će se održati od 30. studenoga do 9. prosinca 2009. u sklopu filmskog programa Barutana 09, u prostoru Galerije Waldinger (Fakultetska 7, Tvrđa, kod Vodenih vrata) prema sljedećem rasporedu:
ponedjeljak, 30. studenoga, u 19.30 sati HRVATSKI LIKOVNI UMJETNICI I FILM
uvod: Ana-Marija Koljanin
Skriveno:
Filmski eksperimenti hrvatskih likovnih umjetnika, ključnih protagonista umjetničkih pokreta i pravaca, od grupe EXAT-51 do konceptualne umjetnosti i nove umjetničke prakse (Aleksandar Srnec, Antonio G. Lauer aka Tomislav Gotovac, Ivan Ladislav Galeta, Mladen Stilinović, Goran Trbuljak, Dubravka Rakoci, Goran Petercol, Ivan Faktor, Željko Kipke). Izbor filmova hrvatskih likovnih umjetnika prvi je put prikazan u popratnom programu petog izdanja Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa – 25 FPS 2009.
utorak, 1. prosinca, u 19.30 sati JEAN-LUC GODARD: NOTRE MUSIQUE
uvod: Marijan Krivak
Skriveno:
Najustrajniji filmski redatelj francuskog novog vala, a možda i najutjecajniji filmski autor prošlog stoljeća uopće jest - Jean-Luc Godard. Film Notre Musique (Naša glazba, 2004.), pohvala je svemu onome do čega ovaj autor intelektualno i emotivno ponajviše drži. Strukturirano poput Danteove »Božanstvene komedije«, s tri proporcionalna, simetrično poslagana dijela, Godardovo djelo pohvala je kako intelektu tako i emociji, posloženo poput neobvezujućeg testamenta nekim ljudima i djelima.
Naša muzika filmski je hommage filmu. No, ona je i filmski hommage tekstu, slici... umjetnosti kao takovoj. Naša muzika istodobno je i suptilni, ponekad glasni, a ponekad prigušeni protest protiv svijeta u kojem živimo. Protest protiv rata, kapitalizma, konzumerizma, otuđenosti... Naša glazba osebujno je djelo koji umnogome stavlja točku na filmski opus velikana novoga vala. Više od filma – Godardovo je ostvarenje pravi multimedijski esej sastavljen od riječi/teksta, glazbe/zvuka i slike. (Marijan Krivak, "FILM... POLITIKA... SUBVERZIJA?, Bilješke o autorskim politikama / poetikama", HFS, 2009.)
srijeda, 2. prosinca, u 19.30 sati ANTONIO G. LAUER aka TOMISLAV GOTOVAC: PERFORMANCE TAPES (III-IV)
(predstavljanje i projekcija 3. i 4. dijela DVD izdanja "Performance Tapes", HFS, 2008.)
uvod: Antonio G. Lauer aka Tomislav Gotovac
Skriveno:
- Slikar, model, snimatelj (Beograd, 1970)
- Hommage Tito (Zagreb, 1980)
- Identity Number (Zagreb, 2001)
- Happ naš – happening (Zagreb, 1967)
- Direktor fotografije na običnoj osmici na krovu Krajiške 29 - Anđelko Habazin; listanje i pokazivanje švedskog erotskog časopisa iz šezdesetih godina (Zagreb, 1966)
- Performansi u filmu Treći Ključ (Zagreb, 1983)
- Projekt Broadcasting (Nikola Tesla) (Zagreb, 2002)
- Nosila je žutu traku / Zvijezde i vojnici (Basel, 2002)
- Adapting to the Objects on Marshall Tito Square / Marshall Tito Square – I Love You! (Zagreb, 1997)
- Staklena podmornica, Minoriten Kirche, Hommage to Glenn Miller (Krems – Stein, 1988)
četvrtak, 3. prosinca, u 19.30 sati HOU HSIAO-HSIEN: CAFÉ LUMIÈRE
uvod: Ivan Paić
Skriveno:
U središtu pozornosti filma "Café Lumière" (2004) tajvanskog redatelja Hou Hsiao-Hsiena, posvećenog drugom velikanu japanskog filma Yasujioru Ozuu, je mlada, nezavisna spisateljica Yoko. Yoko je drugom stanju ali nipošto se ne želi udati za oca djeteta, što izaziva snažnu emotivnu reakciju njenih roditelja. Kako bi se mogla othrvati usamljenosti, sprijatelji se sa vlasnikom dućana rabljenih knjiga. On se zaljubljuje u nju, pritom , ne želeći da se to vidi, zatomljuje svoje osjećaje. Istovremeno Yoko preispituje svoj život, procjenjujući sve što joj se u životu dogodilo, na tih, delikatan i samozatajan način. Formalno uzevši, film Hou Hisao-Hsiena studiozno ispituje mogućnosti "sporog" filmskog ritma, atipičnog za današnju, poglavito zapadnjačku kinematografiju, dajući time mogućnost gledateljima da duboko i percepcijski snažno poniru u radnju i vizualno-auditivnu strukturu filma. "Café Lumière" je svojevrstan esej o mladenačkoj, urbanoj usamljenosti. (Ivan Paić)
ponedjeljak, 7. prosinca, u 19.30 sati 25 FPS - INTERNACIONALNI FESTIVAL EKSPERIMENTALNOG FILMA I VIDEA 2009.
(izbor iz natjecateljskog programa petog izdanja festivala)
uvod: Sanja Grbin
Skriveno:
- Domenica 6 Aprile, ore 11:42 (Nedjelja, 6. travnja, 11.42), Flatform, 06′12”, 2008, Italija
- Continuum (Kontinuum), Devis Venturelli, 06′00”, 2008, Italija
- Je criais contre la vie. Ou pour elle (Vrištala sam protiv života. Ili za njega), Vergine Keaton, 08′00”, 2009, Francuska
- Trypps 6 (Malobi) / Tripovi 6 (Malobi), Ben Russel, 12′00”, 2009, SAD/Surinam
- Prrrride (Ponossss), Eitan Efrat, Sirah Brutmann, 03′00”, 2008, Nizozemska
- Still in Cosmos (Još uvijek u kozmosu), Makino Takashi, 18’00”, 2009, Japan
utorak i srijeda, 8. i 9. prosinca, u 19.30 sati BALÁZS BÉLA STUDIO
(predstavljanje i izbor filmova iz Arhiva BBS u povodu 50. obljetnice Balázs Béla Studija u Budimpešti)
uvod: Sebestyén Kodolányi
Skriveno:
utorak, 8. prosinca, u 19.30 sati
- Öndivatbemutató , Hajas Tibor (1976) 35mm, 14'
- Archaikus torzó, Dobai Péter (1971) 35mm, 31'
- Verzió, Erdély Miklós (1981) 16mm, 54'
srijeda, 9. prosinca, u 19.30 sati
- Diorissimo, Xantus János (1980) 16mm, 30'
- Jégkrémbalett, Wahorn András (1984) 16mm, 74'
Pokrovitelji programa su Ministarstvo kulture RH i Grad Osijek.
_________________ „Koja se to bit otkriva nakon što svi društveni snovi iščeznu, a čovjek uvidi da su "mogućnosti vjere za njega posve dokinute"? Tijelo. Samo ecce homo, očiti patetični, konkretni čovjek. Jer "jedno je sigurno: meso smo, potencijalne lešine. Kad god uđem u mesnicu začudim se što nisam ondje, umjesto tih životinja."“
I ja bih i srijedu, al sam na blues festivalu, a prije toga na Raponjinoj predstavi
_________________ „Koja se to bit otkriva nakon što svi društveni snovi iščeznu, a čovjek uvidi da su "mogućnosti vjere za njega posve dokinute"? Tijelo. Samo ecce homo, očiti patetični, konkretni čovjek. Jer "jedno je sigurno: meso smo, potencijalne lešine. Kad god uđem u mesnicu začudim se što nisam ondje, umjesto tih životinja."“
_________________ „Koja se to bit otkriva nakon što svi društveni snovi iščeznu, a čovjek uvidi da su "mogućnosti vjere za njega posve dokinute"? Tijelo. Samo ecce homo, očiti patetični, konkretni čovjek. Jer "jedno je sigurno: meso smo, potencijalne lešine. Kad god uđem u mesnicu začudim se što nisam ondje, umjesto tih životinja."“