Osječani pad standarda pokušavaju riješiti
dodatnim poslovima kojih na tržištu baš i nema previše.
Žene se u pravilu najčešće opredjeljuju za
poslove čišćenja ureda, kuća, stubišta ili ugostiteljskih objekata.
Dražen Jurčević, vlasnik ugostiteljskog objekta
Monokl, u Radićevoj ulici, imao je pravu
navalu ponuda od žena za čišćenje objekta nakon nedavnog otvorenja, premda, kaže, uopće nije dao oglas za posao!
- Javljale su mi se žene svih životnih dobi. Od studentica do zaposlenih samohranih majki koje su trebale dodatni izvor prihoda. Jednostavno, kada ljudi vide da se u gradu otvara nešto novo, dođu i pitaju za posao, kaže Dražen.
“Plaća” za cjelomjesečni rad kreće se
od 400 kuna za čišćenje poslovnih prostorija jednom tjedno,
do 1.200 za svakodnevno čišćenje kafića. No, sve ovisi o dogovoru s poslodavcem. Obično se radi u ranim jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, što omogućava redovno obavljanje onog “pravog” posla. Žene, među kojima je i mnogo umirovljenica, često se dodatno bave i
prodajom raznih marki kozmetičkih proizvoda. Iako se na ovaj način ne može mnogo zaraditi, svaka kuna dobro dođe.
Muški dio sugrađana najviše se okreće radu u “fušu” na
građevini. Najčešće se upuštaju u soboslikarske, keramičarske, zidarske i slične poslove. Ono što se nekima čini jednostavnim - postavljanje laminata - većini žena i zaposlenih je nemoguće, kao i promjena crjepova na kućama, ili sličnih krovopokrivačkih radova. Kod takvih je poslova problem što nestručne osobe nemaju potrebno znanje o
zaštiti na radu, te često dolazi do ozljeđivanja i stradavanja.
Nezaposleni ne žele honorane poslove?
Od
Ivana Ravlića, šefa posredovanja u osječkom
Zavodu za zapošljavanje doznajemo da preko njih nema povećane potražnje za dodatnim poslovima.
- Inače posredujemo i pri zapošljavanju osoba na honorarnim poslovima te sklapamo i ugovore o djelu, ali za sada nismo primijetili neku povećanu potražnju, kaže Ravlić.
Tekst: Sandra Lacić/Glas-Slavonije.hr
Muško
