Mali je broj ljudi čije se ime, odnosno prezime zbog njihovih djela, izjava ili učenja na ovaj ili onaj način pretoči u
novu riječ, prihvaćenu kako u svakodnevnom govoru, tako i u medijskom prostoru, a pokoja završi čak i u kakvom opskurnom znanstvenom radu, slabo opremljenom stručnom rječniku ili lošem udžbeniku iz povijesti. U pravilu, jako je malo onih čije se
ime-riječ koristi u pozitivnom kontekstu; velika je većina takvih složenica, nazovimo ih privremeno
riječmenima, izrazito negativnih konotacija i doživotno prati (katkad i opterećuje) vlasnika, koji najčešće dolazi iz redova političara ili vođa.
Tuđmanizam,
kerumizacija,
sanaderizam,
bandićevština i
mesićizam neki su od popularnijih i najraširenijih primjera riječmena u najnovijoj hrvatskoj povijesti. Još jedno pravilo vezano uz riječmeno jest da vlasnik imena nije istovremeno i autor takve kovanice, već je to najčešće kakav novinar, komentator-kroničar, političar ili je pak novosloženu riječ u svojoj poslovičnoj bezgraničnoj mudrosti iznjedrio sam narod, olakšavajući si tako turobnu i tešku svakodnevicu.
Zahvaljujući vlasnikovim učestalim, gotovo svakodnevnim javnim političko-kulturnim eskapadama i ispadima trenutno je najaktualnije riječmeno, pogodili ste, kerumizacija. Dobri stari poduzetnik-gradonačelnik
Kerum (ili loši stari Kerum, ovisi odakle se gleda) nikada ne iznevjeri kada treba izvrnuti stvarnost u vlastitu obranu ili korist, zgranuti javnost rasističkim ispadom, jer je on "tako odgojen" i "svak' mora znati gdje mu je mjesto", te iza svojih stavova i moralnih načela čvrsto stoji i od njih nikada ne odstupa. Njegove su
vikend-izjave osupnule hrvatsku političku i medijsku scenu, te je čak i javna televizija, zbog brojnih prosvjeda (uključujući i onaj jednog od potpredsjednika Vlade) nakon Kerumovog nastupa u
Stankovićevoj emisiji, izdala priopćenje kojim se skroz ograđuje od svega što je ovaj izjavio jer "ne podupiru netolerantne izjave i nesnošljivost". Doista, teško da bi netko javno mogao stati iza onoga što Kerum govori i misli. Što će samo neki, u situaciju neupućeni građanin, ili čak stranac, misliti o ovoj zemlji i gradu u kojem Kerum stoluje temeljem onoga što taj čovjek izjavljuje i u što vjeruje jer je, ponavljam, "tako odgojen"? No, kakogod bilo i štogod mi mislili o njemu, on je ipak propisno i demokratski izabran gradonačelnik
Splita, nitko mu ništa ne može, drma gradom kako mu se svidi i svaki dan prokušanim metodama sve više učvršćuje svoju vlast u gradskom vijeću, te nema sumnje kako će izgurati ovaj mandat do kraja, a nije niti sasvim nemoguće da osvoji još koji.
Na kraju, ne bi li se malo našalili, razveselili i tako si olakšali tugaljivu hrvatsku stvarnost, evo mojeg skromnog i nemuštog doprinosa obogaćivanju (ili zagađivanju, kako hoćete) hrvatskog jezika s par potencijalno visokouspješnih riječmena o kojima ćemo, ovisno kako se stvari/izbori/sudski procesi u državi budu odvijali manje ili više slušati, čitati i raspravljati u budućnosti:
hebrangizam,
kosorkijanstvo,
rončevićenština (zvuči skoro poput naziva kakvog zaboravljenog istarskog sela),
polančizmi,
josipovićanstvo, i drugi. Slobodno nastavite niz…
P.S. Eksperimenta radi, izlažem i tri prijedloga za moguće
novo ime kolumne, jer se šešir već pomalo i izlizao:
wilhelmština,
wilhelmstvo ili
wilhelmićijanstvo. Pa tko želi, neka se izjasni, ili predloži nešto četvrto.
Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]
Nebitno
Žensko
