Posljednjih smo mjeseci u Hrvatskoj svjedoci jednog novog i skroz
neuobičajenog fenomena za ove krajeve. Fenomena koji s vremenom uzima sve više maha, i, čini se, nezaustavljivo se širi, prodirući u sve pore društva. Analitičari, novinari, političari, građani i seljaci jednako su zbunjeni, a neki i dobrano preplašeni.
U Hrvatskoj, naime,
postaje sve teže krasti. Zahvaljujući uspješnim izuzecima, ne i nemoguće, ali novinskih stupaca koji prenose vijesti o uspješno isplaniranim i provedenim smicalicama s udjelima i dionicama, podmazivanju, ortaklucima, krađama i namještanjima sve je manje i manje i već se mogu se izbrojati na prste jedne ruke. S druge strane, mediji nas svakodnevno i sve više bombardiraju depresivnim napisima o razbijanjima lanaca, hapšenjima, istragama, zapljenama, optužnim prijedlozima i presudama. Stvari su dogurale tako daleko da su
Državno odvjetništvo i
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog višestruko povećanog obujma posla
prisiljeni skratiti i odgoditi godišnje odmore svojim djelatnicima.
Nečuveno! Krenuli su loviti sve i sva, bez obzira na stalež, te nacionalnu, geografsku, vjersku i stranačku pripadnost.
Prisjetimo se nekih od skandaloznih "
uspjeha" represivnog i sudskog aparata. Mito i favoriziranje u
fondu za privatizaciju, mutni poslovi u
gruntovnici, mućke u uredima
porezne uprave, kupovanje
ispita, prebacivanje
željezničkih milijuna na tajne prekomorske račune,
javni natječaji na kojima pobjeđuju najskuplji ponuđači, kupovina
skupe struje i njezina višestruko jeftinija preprodaja u Bosnu, milijunski menadžerski bonusi i "
zlatni kišobrani", loši, lošiji i najlošiji ugovori, basnoslovno skupe
fakultetske konzultantske usluge, provodi u Las Vegasu, najluksuzniji
automobili,
barba Luke i nesretni retardanti, izgradnja
mostova i
autocesta koji više razdvajaju no spajaju,
kupovina vojnih kamiona za financiranje stranke, i tako dalje, i tako dalje… I sve se to odigralo/otkrilo/spriječilo u manje od godinu dana. Sva je sreća da su saborske i dužnosničke mirovine i povlastice (još uvijek) ostale netaknute i legalne, pa smo barem s te strane osigurani. (Iako se i to počelo mijenjati nagore; neki dan su im smanjili količinu besplatnog tiska i počeli, božesačuvajmeprosti, naplaćivati kavu i sokove.)
Općinske i gradske uprave, razni prigradski i gradski holdinzi, upravni i nadzorni odbora trgovačkih društava i banaka u državnom i paradržavnom vlasništvu, uredi i agencije javne uprave, diplomatska predstavništva i ministarstva, sve su to, do nedavno, bile sigurne oaze luksuza i općeg blagostanja za one koji su u njih imali sreće i rođaka i pameti i veza upasti. Nikome, pa ni autoru,
nije jasno kako je i zašto do toga došlo, kakav se to tajni i volšebni mehanizam odjednom u Hrvatskoj pokrenuo koji onemogućuje bespravno i masovno stjecanje imovinske koristi i uživanje u plodovima vlastitog nerada, najčešće na račun države, odnosno građana. Dokle će ta pošast trajati? Jesu li u pitanju kriza i recesija, ubačeni slovenski tajni agenti, nepovoljan položaj Jupitera i štetno svemirsko zračenje, ili pak kakva drevna aztečka kletva? Nitko nema odgovor.
Čini se kako je Sanader zapravo vrlo dalekovidna osoba, praktički prorok - on je među prvima koji su na neki način predvidjeli ili osjetili dolazak ove nemile promjene, te se na vrijeme povukao iz igre i preusmjerio svoje potencijale drugamo. I doista, od premijerova odlaska, ne prođe dan, dva, a da novinari ne iskopaju neku novu aferu ili skandal, koje se policija i pravosuđe poput pasa goniča odmah spremno prihvate. Zbunjeni dosadašnji (i potencijalni) korisnici državnog proračuna jako su razočarani i zbunjeni razvojem situacije, pa očajnički pokušavaju pokrasti ono što se još može, te se spremaju na migraciju. Za pretpostaviti je da će prvenstveno u susjednu južnu državu, iako ni tamo dugoročne prognoze nisu najbolje. Sretan im put.
Piše:
Oto Wilhelm
Nebitno
Žensko
