Dozvolila se prevelika ponuda raznih nakladnika na našem tržištu. Nisam protiv tržišta, nikako, međutim, mišljenja sam da je ova kvantiteta bila nauštrb kvalitete. Nešto što se dugo vremena kao tobože priča, a zapravo kao i sve kod nas prešutno odobrava je upravo ta "pretjerana demokracija". Profesorima je omogućeno odabrati bilo kojeg nakladnika. Naravno da je svakom nakladniku stalo da se izabere baš njega. Naši profesori su još prefini da traže mito, ali u nakladnika vidim volju da pribjegnu i tom potezu. Za sad su na kemijskim olovkama i ponekom besplatnom seminaru na moru ili Bizovcu. Kad se upali lampica i jednima i drugima, koliko je to zapravo sladak i velik kolač, prije svega prepumpane cijene, koje naravno plaća roditelj, biti će cike i vriske. Još kad ovi manji nakladnici budu pred propadanjem, ili veći pod padom potražnje, očekujem borbu prsa u prsa. Savjet Državi, da u domeni obveznog obrazovanja, zadrži pravo dirigiranog sustava, gdje bi se suzio popis udžbenika, upravo iz razloga štednje, a ne pijanog bacanja novca.
Iskorištavanje takozvanog nedostatka inicijative u našem puku je očigledno na ovom primjeru. Nije stoga čudo što opet povlaštene informacije odigraju presudnu ulogu. Eto naprimjer Žužul. Nemam ništa osobno protiv njih, ali mi se gadi inteligencija preseravanja...
Ideja burze knjiga je ok, ali mi ne ide u glavu kako smo samo do nje došli. Besplatne udžbenike dobili, i sad pokušavaju na njima zaraditi. Da je kuna, previše je, i tako tipično za naš šugavi mentalitet. Daj što ti je dano, ne naplaćuj.
Ključnim u ovom svemu vidim mlitavost i jad naših roditelja, koji šute i trpe, plaćaju nešto što barem ove godine nisu trebali. Zašto? Zato što je javno, bez ikakve muljaže rečeno da će sva djeca dobiti udžbenike besplatno. Ne možete govoriti takve stvari, službene proglase po školama slati, a kad proračun šteka, reći da ste se šalili. Netko mora platiti, a to samo u krajnjem slučaju mogu biti roditelji i to nagodinu, kad im se javno ispriča i kaže da za nagodinu nema novca i potakne se i profesore i roditelje i djecu na čuvanje onog što su dobili džabe.
Ljut sam na bivšeg ministra, najviše. Što ste očekivali od čovjeka koji ionako nije živio na zemlji, već u oblacima samodopadnosti i važnosti forenzike u HDZ-u. Nažalost, on ne mora ostati ovdje da bi osjetio posljedice njegovih projekata i njemu sličnih vizionara na drvetu znanja, koje je tako jadno, ko voćka poslije kiše, a njih par se popelo pa polomilo grane u nadi da će pojesti trešnju dvije kao plaću za svoj neumoran rad. Nadam se da će i u Tel Avivu ili već gdje je isto tako potaknuti silu projekata na dobrobit djece. Ako ne bude uspio, može opet pobjeći, ipak nije Židov, što se njega tiče tamo život na zemlji... |
Nebitno
Muško
Žensko
Iako je nova školska godina sve bliže, roditeljima još uvijek nisu dostupne sve informacije o nabavi udžbenika.
