Ne lubenicama jer nema organiziranog otkupa, ja mogu prodati samo deseti dio proizvedenog a šta sa ostalim.
Poticaji su naša jedina zarada jer od bilo kojeg proizvoda mi nemamo ništa zarade. Primjer za pšenicu: 100 kg NPK košta 580,00 kn treba baciti min. 250kg/kj,zatim urea 150 kg/kj 380,00 kn za 100 kg.gorivo100 l x4,00 kn,zaštita od korova 200,00kn, zaštita od bolesti 200,00kn ,osiguranje¸ukupno cca 3300,00 kn.Prinos od 4 tone po k/j x 0,75lipa =3000,00 kn i da nema poticaja? Što će se desiti ako svi napustimo tradicionalnu proizvodnju na ovim područjima i počnemo sa "novim" proizvodima odakle nam pšenica za kruh, kukuruz za stoku, suncokret za ulje itd. Oćemo sve to uvoziti ili ćemo pšenicu uzgajati uz Neretvu. To je specifičnost Slavonije i nisu je džaba nazvali žitnicom. Moja tri traktora voze djelatnici koje unajmim tokom sezone i imao bih i više zemlje da su uslovi bolji a samim tim i više djelatnika.Nije problem u nama seljacima već u korumpiranoj državi koja nema jasnu strategiju razvoja gospodarstva.Šume su nam posjekli, nivo pdzemnih voda je u konstantnom padu, kanali su nam suhi kao u Sahari, oprema za navodnjavanje je skupa, krediti su nepovoljni na 5 - 7 god.uz 10 -15 % kamate dok su u Europi 20 god sa 2 % kamate.Ovo je trgovačka zemlja odnosno švercerska a neko mora proizvoditi. Još jedino seljak nešto proizvodi.
Zašto npr. ne bismo ovdje proizvodili kvalitetnu pšenicu, meso, povrće jer nam je zemlja još sačuvana odnosno nezagađena i sve to servirali i prodali na našem Jadranu gostima koji žele zdravu hranu i dobar odmor. Ali naš Jadran ne nudi puno za novac koji tražimo i veća je korist za pojedince ako im serviramo govedinu iz Brazila, kruh od pšenice iz Mađarske itd. Molim te daj mi ideju šta bi to trebalo sijati da se isplati i ja ću ti dati pola mog prinosa pa ga ti pokušaj prodati.Ako uspiješ ja ću raditi na mom imanju za tebe.