Reprezentativka
Srbije i bivša
Osječanka,
Jasna Šekarić, najtrofejnija svjetska streljačica svih vremena, 2000. godine proglašena
strijelcem tisućljeća, poslije 24 godine vratila se na natjecanje u
grad na Dravi, na
EPSO.
Vratila se u grad koji je 1988. raspustio djecu iz svih gradskih škola kako bi dočekali Olimpijku iz
Seula s medaljom. Došla je u grad koji je napustila u “zoru rata”.
‘Nisam očekivala rat’
- Ali, da se zna zauvijek ... otišla sam samo zato što mi je
Crvena zvezda ponudila tadašnjih
40.000 njemačkih maraka za dolazak. A u streljačkom svijetu, u ono doba, toga nije bilo. I to se nije propuštalo - počela je Šekarić na osječkom strelištu.
- Možda je moj daljnji ostanak imao nekakve veze s ratom, s događanjima povezanim s tim, ali ne odlazak - skrenuli smo na temu koju su oko bivše osječke streljačice mediji najviše “žvakali”, a Jasna je otkrila s kakvom je težinom slušala glasine iz Osijeka...
- Bilo mi je sve to skupa jako žao. Nisam osoba nabijena negativnom energijom. Ali, valjda je vrijeme bilo takvo da je nekome odgovaralo tako govoriti o meni.
- Osobno nisam nikada vjerovala da će situacija otići toliko daleko. Ne u smislu razdvajanja, nego da ljudi ginu. Mislim, mi u Osijeku nikada nismo pričali o tome tko je tko. Bilo mi je nevjerojatno. Uostalom, o svemu najbolje svjedoči činjenica da svoje stvari iz Osijeka nikada nisam preselila. Ostale su tu - otkrila je Šekarić svojedobnu namjeru povratka. Zamislila je tada da će u
Beogradu ostati dvije godine.
‘Mirela je glavna veza’
Većina ostalog u životu Jasne Šekarić dobro je znana povijest, briljantna i dugotrajna sportska karijera, koja ju danas kroz sportsku rentu u Srbiji, prosječne tri plaće mjesečno, financira da se i dalje može bezbrižno natjecati... Preostale nepoznanice “pretresli” smo serijom kratkih pitanja.
Kada ste nakon rata prvi put došli u Osijek?
- Nakon 12 godina.
S kime ste ovaj put otrčali na prvu kavu?
-
Mirela Skoko-Čelić je glavna veza. Iako imam i kumove.
Koje mjesto ste požurili vidjeti?
- Meni su ljudi važni. Ali, dobro... bila sam do
Tvrđe, gdje sam išla u osnovnu školu.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
- Ne više. Dosta se toga izmijenilo.
Kako vam Osijek izgleda danas?
- Kad prođe toliko vremena, nije isto. Osim toga, u Beogradu je uvijek “ludnica”, pa ovaj osječki mir izgleda još mirnije.
U Osijeku ste imali doček nakon osvajanja medalje u Seulu? Pred Skupštinom u Beogradu nikada?
- Toga se svi sjećaju, a ja sam Osijeku zauvijek zahvalna. U Beogradu nisam dočekana.
Još se vodi polemika čije su to medalje iz ‘88. Srbija kaže njihove, mi da su naše, osvojene su iz Osijeka. Čije su?
- Za to nisam ni znala. Iznenađena sam - uzela je Šekarić stanku ...
- Znate što... medalje su moje - rekla je uz smijeh.
Damu i godine se ne sprema u istu rečenicu... ali, dokle još? London?
- Dok god sam u prvih deset u svijetu, dotle ću pucati - zaključila je Šekarić.
Surađivala na filmu ‘Apsolutnih 100’
Bivši streljački šampion, povratnik iz rata, predao se drogi, dopao u ruke mafije, a njegov brat stvari odlučio “popraviti” snajperskim “skidanjem” mafijaša... radnja je filma
“Apsolutnih 100”, u čijoj se odjavnoj špici autori filma zahvaljuju Jasni.
- Tražili su savjet o autentičnosti snimaka streljačkog natjecanja.
Sretan Golubović me kontaktirao. Ali, kako se radilo o puški, a ja pucam pištoljem, savjetovala sam ih kome da se obrate. No, eto, zahvalili su mi se u toj špici - kaže Šekarić.
Piše: Alan Srčnik/EPEHA/Jutarnji.hr
Nebitno
Žensko
Muško
