Ove godine 40 posto manje radnih mjesta

Drastično smanjenje ponude slobodnih radnih mjesta, posebice onih koja se odnose na zasnivanje stalnog radnog odnosa, nije zaobišlo ni osječku Područnu službu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Prema riječima pročelnika Ante Barukčića, čak 87 posto osoba zapošljava se na određeno vrijeme.

- Zapošljavanje na određeno vrijeme moguće je pod posebnim uvjetima. Moraju postojati objektivni razlozi koji su opravdani rokom, trajanjem posla ili nastupanjem određenog događaja, no velik broj poslodavaca ne pridržava se tih pravila, kaže.

HZZ ne može utjecati, dodaje, na vrstu ugovora koji će biti sklopljen sa zaposlenikom, no zato se strogo vodi računa o tome da radnik bude prijavljen. Unatoč smanjenju ponude slobodnih radnih mjesta, određena zanimanja i dalje visoko kotiraju, pa se, posebice u ljetnim mjesecima, traže ona ugostiteljske struke (konobari, kuhari, recepcionari) te kvalificirani građevinski radnici. Potražnja za visokom stručnom spremom usmjerena je na inženjere građevine i strojarstva te doktore medicine kojih trenutačno nema u evidenciji Zavoda.

- U prvoj polovini 2009. na tržištu rada osjećaju se posljedice trenutačne gospodarske situacije tako da je u odnosu prema istom razdoblju prošle godine zabilježen pad u broju oglašenih slobodnih radnih pozicija od preko 40 posto, potvrdila je i Nada Hrbud iz Odnosa s javnošću internetskog portala MojPosao prema čijem su istraživanju najtraženija zanimanja u prvoj polovini godine bila prodavač, konobar, komercijalist, kuhar, dadilja, prodajni predstavnik, administrator, knjigovođa, programer, tajnica, trgovac, računovođa, frizer, vozač te serviser.

Piše: Biljana Božić/Glas-Slavonije.hr

Država treba zabranit zapošljavanje na određeno vrijeme. Pa da barem nešto bude kako valja...

MegaSmrT je napisao/la: › Država treba zabranit zapošljavanje na određeno vrijeme. Pa da barem nešto bude kako valja...

Sigurno nisi predugo razmišljao o ovome. Država, dapače, treba maksimalno liberalizirati tržište rada, odnosno stvoriti to tržište. Radnici ne smiju biti omča oko vrata poslodavcima. Zašto se toliko forsiraju ti ugovori na određeno vrijeme? Vrlo jednostavno, zato što se radnika koji ima ugovor na neodređeno vrijeme nije lagano (a nekad ni moguće) riješiti, ako se kojim slučajem pokaže lošim ili nepotrebnim.

Danas imamo stanje u kojim je problem radnika zaposliti (birokracija), davanja na njegovu plaću su ogroma (porezi) - pa je skup, a ako se pokaže lošim ili nepotrebnim problem mu je dati otkaz (radnička "prava"), a stručnost i znanje mu je ispod europskog nivoa (da ne spominjemoi radne navike). Eto nam odgovora zašto je Hrvatska, između ostalog, i potpuno neinteresantna za inozemna ulaganja.

Zatvoreni krug katastrofalne Republike Hrvatske - ako se smanje davanja na plaće (što bi bila prava antirecesijska mjera) - da se potakne zapošljavanje, rezanje proračuna neće biti dovoljno, već će trebati rezati na desetke tisuća državnih službenika koji su birači Hdz-a (jer ih je Hdz interesno zaposlio). Ne možemo očekivati da Hdz ukine 90% hrvatskih općina (u kojima je skoro bez iznimke na vlasti), sve hrvatske županije (također), pola administracije u ministarstvima, na tisuće viškova po državnim firmama, ukine povlaštene mirovine privilegiranim skupinama, i sve ono što bi bilo neophodno za izlazak iz krize. Naime, Hdz zasigurno neće srati u tanjur iz kojeg jede.

W.M. Felt je napisao/la (Pogledaj post): › Danas imamo stanje u kojim je problem radnika zaposliti (birokracija), davanja na njegovu plaću su ogroma (porezi) - pa je skup, a ako se pokaže lošim ili nepotrebnim problem mu je dati otkaz (radnička "prava"), a stručnost i znanje mu je ispod europskog nivoa (da ne spominjemoi radne navike). Eto nam odgovora zašto je Hrvatska, između ostalog, i potpuno neinteresantna za inozemna ulaganja.

A jesu li plaće na europskom nivou?
Krajnje je smiješno i licemjerno očekivati europsku radnu etiku od ljudi koji primaju balkanske plaće.

kopile je napisao/la (Pogledaj post): › W.M. Felt je napisao/la (Pogledaj post): › Danas imamo stanje u kojim je problem radnika zaposliti (birokracija), davanja na njegovu plaću su ogroma (porezi) - pa je skup, a ako se pokaže lošim ili nepotrebnim problem mu je dati otkaz (radnička "prava"), a stručnost i znanje mu je ispod europskog nivoa (da ne spominjemoi radne navike). Eto nam odgovora zašto je Hrvatska, između ostalog, i potpuno neinteresantna za inozemna ulaganja. A jesu li plaće na europskom nivou? Krajnje je smiješno i licemjerno očekivati europsku radnu etiku od ljudi koji primaju balkanske plaće.

upravo to. bar primi čovjeka da zna da ce sutra jos uvijek radit, pa nek zna da moze dici kredit barem... xD

tužno je da sad, kad je ovolika kriza, ide se svima na ruku, samo ne onome koji mora crnčit-radniku.

MegaSmrT je napisao/la: › kopile je napisao/la (Pogledaj post): › W.M. Felt je napisao/la (Pogledaj post): › Danas imamo stanje u kojim je problem radnika zaposliti (birokracija), davanja na njegovu plaću su ogroma (porezi) - pa je skup, a ako se pokaže lošim ili nepotrebnim problem mu je dati otkaz (radnička "prava"), a stručnost i znanje mu je ispod europskog nivoa (da ne spominjemoi radne navike). Eto nam odgovora zašto je Hrvatska, između ostalog, i potpuno neinteresantna za inozemna ulaganja. A jesu li plaće na europskom nivou? Krajnje je smiješno i licemjerno očekivati europsku radnu etiku od ljudi koji primaju balkanske plaće. upravo to. bar primi čovjeka da zna da ce sutra jos uvijek radit, pa nek zna da moze dici kredit barem... xD tužno je da sad, kad je ovolika kriza, ide se svima na ruku, samo ne onome koji mora crnčit-radniku.

Plaće su male, nesporno. No plaće mogu narasti samo ako se smanje davanja državi (gotovo pola brutto plaće) ili se stvori potražnja za radnicima, u toj mjeri da će se poslodavci truditi zadržati radnike višim plaćama (što se u nekim sektorima događa). Potražnja za radnicima može se u kraćem roku stvoriti samo inozemnim investicijama, pa smo ponovo na početku - hrvatsko gospodarstvo ubija sama skupa hrvatska država, i po tom pitanju su potrebne radikalne mjere. Dugoročno, valjalo bi novce usmjeravati u sektore koji mogu donijeti profit, poput poljoprivrede i turizma, umjesto u sektore koji su još prije 20 godina osuđeni na propast, poput brodogradnje i još nekoliko zastarjelih teških industrija koje nisu propale (primjerice željezare). No sve to neće se dogoditi dok je na vlasti interesno udruženje Hdz.

Ujedno, plaća je nagrada za obavljen rad, te se ne može radnika najprije puno platiti, a onda promatrati kako će obaviti posao. Ove i slijedeće godine bit će puno važnije da radnici dobiju bilo kakvu plaću, od toga da li je ona visoka ili nije.

Još jedan od onih poslodavaca od kojih se meni naprosto RIGA.

W.M. Felt je napisao/la: › Plaće su male, nesporno.

Hm, place su previsoke u odnosu na stvorenu vrijednost. Bez ogromnog zaduzivanja vanka i prodaje nacionalne srebrnine, place u RH bi ovih godina bile [trebali biti] oko 20-30% nize.

Citat: › No plaće mogu narasti samo ako se smanje davanja državi (gotovo pola brutto plaće) ili se stvori potražnja za radnicima, u toj mjeri da će se poslodavci truditi zadržati radnike višim plaćama (što se u nekim sektorima događa).

Dugorocno, realne prosjecne place ne rastu ili padaju zbog ponude i potraznje, vec zbog rasta/pada proizvodnje. Naravno, pod uvjetom da se drzava ne zaduzuje i prodaje srebrninu i onda tim novcem umjetno pumpa place i kupuje socijalni mir.

Hrvatska ekonomija je [uskoro "bila"] balon napuhan vanjskim zaduzivanjem, prodajom nacionalne srebrnine i ulijevanjem tog novca u ekonomiju kroz ogromnu drzavnu potrosnju i transfere. O tome koliko je bio napuhan svjedocimo upravo sada, kad drzava vise nema iz cega ulijevati pare. Zaduzilo se do balcaka i prodalo se sto se prodati moglo.

Sad ostaju dva moguca scenarija. Jedan pretpostavlja rusenje kune [automatski pad standarda za kojih 20% + rast anuiteta za kredite (kojih su se svi nagutali), mogucnost nastanka inflacije (ogroman uvoz)], a drugi rezanje nominalnih placa, mirovina, zestoku drzavnu stednju, rast nezaposlenosti.

Dakle, losije nego je sada ce nam biti 100%. Zivjeti kako se do sada zivjelo (daleko iznad mogucnosti) vise nece biti moguce. Pitanje je samo koja od ove dvije strategije je manje pozeljna.

Da su poslodavci na novou i radnici bi bili na nivou.

Leteci mungos je napisao/la (Pogledaj post): › Sad ostaju dva moguca scenarija. Jedan pretpostavlja rusenje kune [automatski pad standarda za kojih 20% + rast anuiteta za kredite (kojih su se svi nagutali), mogucnost nastanka inflacije (ogroman uvoz)], a drugi rezanje nominalnih placa, mirovina, zestoku drzavnu stednju, rast nezaposlenosti. Dakle, losije nego je sada ce nam biti 100%. Zivjeti kako se do sada zivjelo (daleko iznad mogucnosti) vise nece biti moguce. Pitanje je samo koja od ove dvije strategije je manje pozeljna.

A zašto misliš da se neće dogoditi oba navedena scenarija?
Po meni je to vrlo realna mogućnost.

Dva scenarija se zapravo odnose na kunu. U jednom kuna devalvira, u drugom stoji gdje je. Svaki od njih za sobom povlaci negativne refleksije, od kojih su neke svojstvene u samo jednom, a neke u oba scenarija.

Pitanje je samo kojoj od metoda ce se sadasnje vodstvo prikloniti. Odrzavanju kune, ili njenom destabiliziranju. Kako bilo, osjetno i dugotrajnije pogorsanje standarda je neminovno.