Do izbora se broje dani. Pri kraju je jedan od politički najburnijih mandata u osječkoj povijesti, koji je iznjedrio
četiri vlasti i povjerenicu, a tijekom kojega su u
Kuhačevoj 9 bar koji dan bile gotovo sve političke opcije. Obično je to vrijeme rekapitulacije, podsjećanja na učinjeno i neispunjena obećanja. Najviše je, čini se, učinjeno dok je vladao mir u odnosima tada vladajućih
HDSSB-a i
HSP-a.
“Slučaj dvorana” odveo je grad u orkansku buru, a rušenje
“dvanaestodnevne vlasti” u pustinjsko mrtvilo. Kad su se, za
Matkovićeve ere, stvari počele vraćati u normalu, došlo je do nove promjene vlasti. Njima je, pak, ostalo vremena tek za -
kampanju. U takvim okolnostima ne trebaju čuditi brojni
neostvareni projekti.
Prije svih to je gradnja tzv.
Juga 4 - jednog od najvećih projekata socijalne stanogradnje u
Hrvatskoj. Priča je u javnost iz gradskih odaja prvi put puštena prije točno dvije godine. Tada su stizale najave kako će
Grad “vrlo brzo potpisati jedan od najvažnijih ugovora u cijelom mandatu”, onaj s nizozemskom tvrtkom
“Ymere”. Jug 4 trebao je osigurati Osijeku 1.500 novih stanova, od kojih bi trećina bila namijenjena socijalno ugroženim građanima. U Gradskoj upravi o projektu su govorili euforično, a
Jugovci su već počeli oplakivati svoje vrtove. Dvije godine kasnije umjesto zgrada, oko bajera i dalje rastu luk i salata.
Na štetu obnove donjogradskog, Grad je odustao od obnove
Trga slobode. Na kritike je odgovoreno da bi se to moglo pokazati “jednim od boljih poteza”, odnosno da su
Nizozemci, ovaj put
“Multi Development”, “ozbiljno zagrizli”. U njihovu nacrtu Trg slobode bio bi pretvoren u dvoetažnu šetnicu, krcatu modernim dućanima, koja bi preko korza bila spojena s budućim luksuznim objektom u
“rupi”. Projekt je vrlo brzo zaboravljen.
Poslije svega što su Osječani proživjeli oko dvorane
Gradski vrt, vjerojatno im je odbojan i sam spomen gradnje novih dvorana. Međutim, planiralo se upravo to - postojao je projekt pet malih dvorana diljem grada. Dvorana
Jug bila je svojevrstan prvi korak, slične dvorane trebali su dobiti još
Donji grad i
Retfala, a u igri su bili
Josipovac i
Višnjevac. U svaku dvoranu namjeravalo se uložiti
milijun eura.
Govoreći o malim centrima, još jedan projekt ostao je samo nacrt na papiru - tribina igrališta na
Mačkamami, sa zgradom
Četvrti i natkrivenom
tržnicom. Projekt “bezličnog betonskog platoa s kirvajskim klupama” je zaustavljen (2006.), a novu natkrivenu tržnicu Industrijska nije dobila.
Jedan od projekata koji je izazvao posebnu pozornost bio je plan
preregulacije javnog gradskog prijevoza, odnosno najava ukidanja svih autobusnih linije preko
Ulice Hrvatske Republike. Trebao je to biti prvi korak velike osječke prometne revolucije. Prema tome planu, grad su trebale uzdužno presijecati još tri osnovne (brze) linije (autobusi više ne bi prolazili Gajevim trgom, Ulicom Republike i Županijskom...), a postojalo bi pet termalnih točaka, gdje bi se s "prigradskih" presjedalo na "brze" linije. Od svega iz
GPP-a je za sada stigla samo nesretna
butra i
afera kisoci.
Gradonačelnik
Anto Đapić 13. veljače najavio je kako će do izbora biti realizirano
11 projekata vrijednih 138 milijuna kuna. Obećao je tramvajsku prugu do
Bikare, obnovljenu
Divaltovu ulicu, završetak prve faze gradnje
Autobusnog kolodvora, cestu
Bikara -Toplana te završetak prve faze rekonstrukcije
Čvrsničke. Najavio je i završetak triju projekata koji su već davno pregazili sve rokove:
Trg bana Jelačića te
šećeranski i nathodnik na Trgu Lavoslava Ružičke. Naglasio je tada kako su ih često “bezrazložno napadali zbog tih projekata” te poručio kako će sigurno biti završeni do zadanih rokova. Potom se sastao s izvođačima radova kako bi ih “dodatno pritisnuo”, a onda su na tom sastanku rokovi ponovno –
pomaknuti! Izvođači su ih proglasili preoptimističnima, a Đapić se ispričao “nedovoljnom upućenošću”.
(T.L.)
Piše: Mario MIHALJEVIĆ/Glas-Slavonije.hr
Muško
Žensko
Nebitno
