Sa šipkama u koljenu na prvi kat nosi 80 kg teškog invalida

Nikola Plazanić, invalid Domovinskog rata, u ponedjeljak je ponovno pao na stubištu zgrade u Trpanjskoj ulici, pomažući bolesnom sinu Antoniju da se popne do stana na prvom katu.

Nikola nema koljeno na desnoj nozi, a nakon što su mu ortopedi ugradili šipke, noga mu je kraća za osam centimetara, dok njegov 19-godišnji sin Antonio boluje od cerebralne paralize i kreće se isključivo u invalidskim kolicima. Grad je Nikolinoj četveročlanoj obitelji prije sedam godina dodijelio stan veličine 55 četvornih metara, s povlaštenom najamninom, u zgradi bez dizala.

- Antonio je tada bio još malen i nije bio problem nositi ga, pa smo to činili ili supruga ili ja, ali sada je riječ o učeniku četvrtog razreda srednje škole, teškom 80 kilograma dok ja imam samo 78. Danas mi se bolesna noga iskliznula i Antonio mi je ispao iz naručja te lupio glavom u stepenice. Život u zgradi bez dizala postaje nemoguć, očajno priča ovaj 42-godišnji otac dvaju srednjoškolaca.

Iako je Nikola u samom startu Gradu napomenuo kako je stan na prvom katu u zgradi bez dizala neadekvatan za obitelj s djetetom koje je 100-postotni invalid, Grad je tek prošle godine obitelji ponudio zamjensko rješenje.

- U Gradu su donijeli rješenje da mi dodjeljuju drugi stan u Kninskoj ulici i to u prizemlju, ali čak 10 četvornih metara manji od ovoga. Otišao sam i pogledao stan od nekih 40 četvornih metara te shvatio kako je kuhinja veličine dva četvorna metra, dječja soba samo 10 četvornih metara, a ulaz u kupaonicu uži od širine Antonijevih kolica. Preseljenje u takve prostorije nismo mogli prihvatiti, kaže Nikola.

Grad Nikoli više ne nudi ni mogućnost otkupa stana u kojem trenutačno živi jer kažu kako je rok istekao.

- Grad je stan po povlaštenoj cijeni nudio na otkup 2006., ali ja imam malu mirovinu i nisam bio kreditno sposoban, a supruga bez posla. Prije tri mjeseca supruga je konačno dobila posao u KBO-u i mogli bismo dignuti kredit, ali sada u Gradu kažu da stan više nije moguće otkupiti. Kada bi mi dopustili da ga otkupim, mogao bih ga prodati i kupiti nešto što bi nama više odgovaralo, ali u Gradu su mi pri mojem zadnjem posjetu rekli neka više ne dosađujem, kaže Plazanić.

Nikola Plazanić kaže kako bi umjesto zamjenskog stana bio zadovoljan i kada bi mu Grad ponudio plac za gradnju kuće. Stan bi, kaže, odmah sam prepustio potrebitijima, a on bi se za građevinski materijal snašao preko svojih prijatelja iz Domovinskog rata.

Piše: Nefreteta ZEKIĆ/Glas Slavonije

Nažalost, naš sustav tako funkcionira ako nemaš poznanika u Gradskom poglavarstvu i ostalim državnim upravama osuđen si na propast.Ali poruka obitelji Plazanić ustrajte i samo ustrajte jer ako im milion puta dođete na vrata možda se nešto i riješi.Možda vas neko i primjeti....samo je pitanje koliko još snage imate nakon tolliko godina....

Nandino je napisao/la: u Gradu su mi pri mojem zadnjem posjetu rekli neka više ne dosađujem[/i], kaže Plazanić.

Ma bravo, dobro da mu nisu zaprijetili da će ga izbaciti iz tog stana ako još jednom dođe... Zadivljuje me iz dana u dan kako se kod nas "rješavaju" problemi ljudi

OligofreniDikobrazoid je napisao/la : Nandino je napisao/la: u Gradu su mi pri mojem zadnjem posjetu rekli neka više ne dosađujem[/i], kaže Plazanić. Ma bravo, dobro da mu nisu zaprijetili da će ga izbaciti iz tog stana ako još jednom dođe... Zadivljuje me iz dana u dan kako se kod nas "rješavaju" problemi ljudi

Mislim, stvarno sramota...

Ma treba to staviti u sve moguće medije, pa će onda odjednom svi naši političari počet skakat i pristizat u pomoć samo da se dokažu.

ovu neljudskost donesu u poglavarstvo ili je steknu prilikom potpisivanja ugovora o radu
nemogu vjerovati da postoji osoba koja može ostati i ravnodušnana ovo a ne ovako se ponjeti

nadam se da se ova vijest neće zadržati samo na jednom članku u novinama i internetu, jer se problem ovih ljudi neće riješiti sam od sebe.
u zadnje vrijeme su popularne facebook grupe i ine akcije za koješta, ovo mi se čini kao jedan od boljih razloga za otvoriti ju.

španjola je napisao/la : nadam se da se ova vijest neće zadržati samo na jednom članku u novinama i internetu, jer se problem ovih ljudi neće riješiti sam od sebe. u zadnje vrijeme su popularne facebook grupe i ine akcije za koješta, ovo mi se čini kao jedan od boljih razloga za otvoriti ju.

Da,da facebook je pravi oblik akcionizma i građanskog neposluha.
Daj malo mrdni i razmisli bi li to neka druga gradska vlast uzela kao proritet? Ima li netko u ovoj zemlji tko misli na malog čovjeka? Tko gleda na socijalnu stranu problema nesretne ljudske priče? Ima li?

Ako ima pridruži im se, a ako nema, još uvijeK stigneš napraviti facebook grupu.

Ako je istina da su čovjeku rekli da im više ne dosađuje, to bi po meni, bio dovoljan razlog da dobije otkaz onaj, tko mu je to rekao.

Oduvijek me je fascinirala socijalna neravnoteža i bezosjećajnost u Hrvatskoj.
Nakon rata moja je obitelj zapala u tešku financijsku krizu, te kad sam sam se upisivala na studij sam se obratila za stipendiju gradu, kao i ustanovi gdje su moji roditelji radili ukupno preko 50 godina. Uopće ih nije bilo briga što živimo od 1300 kn, stipendije su dobili neki "bolji" mladi ljudi.
Također isto sa bolešću, nitko ne cijeni svoj život dok je zdrav jer jurca za novcem , karijerom i tko zna čime...
Jednom sam dobila krasan mail gdje sam vidjela zašto bi trebali biti sretni jer ipak imamo krov nad glavom, ljude koji nas vole, vodu...
No, ništa mi ne cijenimo i vječno smo nezadovoljni.

Sramota, što reći drugo na ovu našu vlast...A što se službenika tiče po državnim ustanovama, većina ih se ponaša bahato, i nisu ni svjesni koliko im je dobro na njihovim radnim mjestima. Uvijek sam znala reći da bi ih ja rado poslala malo kod privatnika nekog "na obuku", pa da vide kako je to kad nema pišanja, sranja i čik pauze kad ti hoćeš, ni dolaženja i odlaženja s posla kad se tebi svidi, i kad ti se maše svaki dan knjižicom ispred nosa, i sve to za par tisuća kuna. A ovako nešto sramotno kao ovaj slučaj boli još više, kad znaš kakvi su sve ljudi ( na koju li samo duminu... ) osim onih potrebitih dobili na korištenje gradske stanove, i još se time hvale.