Prošle nedjelje, 18. siječnja, nakon duge i mukotrpne borbe s teškom bolešću preminuo je
Darko Paurić, glavni urednik glazbene redakcije
Hrvatskog radija – Radio Osijeka. O njemu mi je još kao djevojčici pričao otac, s kojim je prijateljevao.
Nažalost, osim da radi na Radiju, jedino što sam tada znala o Darku jest da je 3. siječnja 1991., kada je na grad palo najviše granata, bio ranjen u leđa ispred kapije HRT-a. Našao se ondje i moj otac, tada pripadnik Vojne policije i s još nekoliko branitelja ranjenog su ga unijeli u kafić preko puta, te odande pozvali Hitnu pomoć.
Rendez vous
I moj prvi susret s njim bio je u tom istom
Rendez vousu, okupljalištu HRT-ovaca.
Toga sam jutra imala dogovoren razgovor s tadašnjim direktorom,
Slavkom Milasom, o zapošljavanju. Na moje veliko čuđenje, Darko me nazvao i rekao da prvo dođem u Rendez, a onda ćemo zajedno k Milasu. Nakon što smo popili piće i popričali, kod Slavka se maksimalno zauzeo za mene.
Kao
one of the guys, s Darkom sam u Rendez vousu uvijek imala o čemu razgovarati. Ponekad mi je znao podići živac tražeći da u programu pustim neku pjesmu njemu za gušt. Sada mi to izgleda totalno simpatično. On je živio za glazbu i imao ju je u malom prstu, a tako rijedak entuzijazam mora se cijeniti. Osim tamburaške glazbe, podjednako dobro poznavao je pop, evergreene, francuske i talijanske izvođače. Znao je napamet kako godine skladanja pjesama i festivale na kojima su prvi put izvedene, tako i one zanimljive priče o njihovu nastanku i izvođačima.
Bio je neosporan profesionalac i svaku je emisiju pomno pripremao. Iako je uvijek imao precizno razrađen sinopsis, nije previše gledao u papire i radio je „iz glave“. Imao je rijedak dar da talent prepozna izdaleka. Pogledao bi ga i rekao nešto u stilu: „Pazi šta ti kažem, od njega će biti nešto.“ No, ponad svih tih epiteta, bio je dobar čovjek. Uspio je sačuvati ono djetinje u sebi i to me kod njega najviše osvajalo.
Prešutni oproštaj
Imao je zanimljivu strast –
obožavao je vlakove! Iako je imao položen vozački ispit, nikada nije upravljao automobilom. Kada bi negdje putovao obvezno bi išao vlakom, a kod kuće je imao i vjerne makete vlakova.
Darko je radio s ljubavlju i potpunom predanošću. S brojnih kulturnih, zabavnih i tamburaških manifestacija diljem Slavonije i Baranje vraćao se s uvijek iscrpnim reportažama ispunjenima ljubavlju prema tamburi, narodnim običajima i bogatoj slavonskoj tradiciji. Pomno smo ih slušali u Desetici i Ritmu Šokadije, njegovim najpopularnijim emisijama. Ne postoji tamburaški sastav u Hrvatskoj što ga Darko nije medijski promovirao. Koliko je razumio glazbu, toliko je volio slušatelje i čavrljajući s njima postizao krajnje opušteno i ugodno ozračje.
Posljednjih je godinu dana naglo gubio na težini. Kada sam ga posjetila u osječkoj Kliničkoj bolnici, gledao me i držao za ruku kao da se želi oprostiti. I premda smo pričali o trivijalnostima praveći se da je sve u redu, znala sam da nije – nije više slušao radio, gledao tv, čitao novine. Nije pio niti sok što sam mu donijela. Ništa. Izgledao je odsutno i umorno, ali stalno je planirao što će kad se vrati na Radio…
Nažalost, nije se vratio. Stanje mu se pogoršalo i prebačen je u Zagreb. Iako smo se potajno nadali suprotnom, svi smo osjećali da nam se više neće vratiti. Prošlog me nedjeljnog jutra presjekla poruka: „Darko je preminuo.“
Putuj, dragi prijatelju
No, što ako ta strašna, ozloglašena
smrt nije kraj? Što ako je ona samo prelazak u drugu dimenziju koju ograničeni percepcijom i zarobljeni strahom ne možemo shvatiti? Možda je to predivno mjesto bez mjesta i vrijeme bez vremena, gdje se naš Darko osjeća dobrodošao zauvijek? Možda je Darko samo presjeo u vlak koji vodi u dvore vječnog spokoja…
Susretat ćemo ga u svakom tonu u radijskom eteru, u pjesmama koje je poznavao u dušu i u bolnoj tišini misli i šutnje. Dragi mu slušatelji i prijatelji iskrenim i teškim suzama ispiru teret sa svojih duša, svjesni koliko je svijet izgubio odlaskom tog dragog, marljivog čovjeka. Putuj, dragi Prijatelju. Javi nam se ponekad. Reci da ćemo se ponovno vidjeti na Radiju. Ili ondje gdje glazba kida dušu od ljepote, gdje je sve onako kako je na Zemlji trebalo odvajkada biti.
Piše: Tamara Šterle
Darko Paurić...
U Zagrebu je u nedjelju, 18. siječnja 2009. godine nakon duge i teške bolesti preminuo Darko Paurić, voditelj Glazbene redakcije Radio Osijeka Hrvatske radiotelevizije.
Darko Paurić rođen je 12. kolovoza 1960. godine u Đakovu. Slušajući program u početku Radio Đakova, a potom i Radio Osijeka kao osječki gimnazijalac zaljubio se u radio kao medij tako da je vrlo rano došao na Radio Osijek sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Na Radio Osijeku zaposlen je od 1984. godine i nakon što je nekoliko godina radio kao spiker prelazi u glazbenu redakciju gdje nastavlja raditi kao glazbeni urednik. Do prerane smrti, koja je zatekla sve njegove prijatelje i suradnike, bio je voditelj glazbene redakcije Radio Osijeka. Ni u najtežim vremenima, tijekom Domovinskog rata, nije napuštao radio koji je beskrajno volio tako da je bio je ranjen na radnom mjestu tijekom granatiranja Osijeka. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a za svoj je veliki doprinos i dugogodišnji kvalitetan rad dobio brojna priznanja novinarske struke i glazbene umjetnosti.
Darko Paurić vodio je niz različitih emisija, no najveću je popularnost stekao vodeći legendarnu emisiju „Desetica“ nedjeljom te u novije vrijeme kao urednik i voditelj vrlo slušane i popularne emisije „Ritam šokadije“ koja se na valovima HRT Radio Osijeka može slušati od 2002. godine. Upravo je u emisiji „Ritam šokadije“ došla do izražaja Paurićeva zaljubljenost u tamburašku glazbu, narodne običaje, tradiciju i slavonski dijalekt te je u svakoj emisiji punim žarom nastojao unaprijediti kulturno bogatstvo Slavonije i Baranje posebno vodeći računa o ljepoti slavonske glazbe i slavonske riječi. Darko Paurić bio je nezaobilazan glazbeni urednik i novinar bez kojeg nije mogla proći nijedna značajnija folklorna, kulturna, zabavna ili znanstvena manifestacija u kojoj dominiraju teme vezane uz njegovanje kulture i običaja Slavonije i Baranje. Svaka emisija „Ritam šokadije“ popunjena je bogatim sadržajima i pričama o slavonskoj tradiciji te reportažama s različitih kulturnih manifestacija koje je Darko redovito posjećivao, bilo da je riječ o glazbenim festivalima u Osijeku, Požegi ili Slavonskom Brodu, velikim smotrama folklora kao što su Vinkovačke jeseni i Đakovački vezovi ili manjim, ali iznimno važnim smotrama folklora u gradovima i selima diljem Slavonije i Baranje. U bogatim radijskim reportažama uvijek je nastojao izdvojiti ono što je najljepše i najznačajnije u pjesmi i jeziku Slavonaca i Baranjaca trudeći se oteti zaboravu ljepotu dijalekta i zvuke tamburice. Bio je veliki i istinski zaljubljenik u tradiciju Slavonije i Baranje, šokačku riječ i tamburice bez kojih je bio nezamisliv svaki trenutak njegova radnog dana i privatnoga života.
Uz emisiju „Ritam šokadije“ Radio Osijeka koju mogu slušati i slušatelji diljem svijeta preko „Glasa Hrvatske“- međunarodne mreže Hrvatskoga radija, Darko Paurić surađivao je i na još jednom projektu, a riječ je o emisiji „A sada mi“ Prvog programa Hrvatskoga radija.
Darko je bio legendarni osječki radijski novinar i voditelj, prepoznatljivog stila, ugodnoga glasa i vrhunskog profesionalnog pristupa svome poslu. Njegovim odlaskom Radio Osijek i tisuće slušatelja koji su ga slušali i iskreno voljeli izgubili su velikog čovjeka, suradnika i prijatelja.
Davor Lončarić, urednik HRT Radio Osijeka
Nebitno
Žensko
