Crnohumorni strip serijal velikog talijanskog dvojca
Magnus&Bunker. Naslov
Maxmagnus je nastao kao akronim njihovih pseudonima. Prvi broj, koji je predmet ove recenzije, donosi uvodnu priču kojom upoznajemo glavne aktere serijala u srednjevjekovnoj, ali zapravo bezvremenskoj Maxmagnusovoj kraljevini (koja, dakako, s odmicanjem radnje biva republikom, trijumviratom i sličnim oblicima državnih tvorbi). Izdanje
Strip-agenta je konkretno reprint, uzmemo li u obzir kako je
Vjesnikova press agencija prva izdala serijal. Prijevod je, kao i obično, vrlo dvojbena tema, po forumima internetskih stranica specijaliziranih samo za stripove vlada općenarodno suglasje kako je prijevod katastrofa – u blažoj varijanti, do teških riječi na konto prevoditelja. U tom dijelu se donekle mogu složiti s forumašima tih stranica, prijevod je vjerojatno točan i stručan, no ne odiše onim duhom kojeg je imao prijevod
Davora Brixya sa svojim legendarnim parabolama. Od sitnih stvari spomenut ću kako lokalni razbojnik u kraljevini Maxmagnusa više nije znakovitog imena
Drpiga već
Sante. No, primjećujem kako dotična gospodična koja radi prijevod Maxmagnusa prevodi stripove naveliko, pa joj mogu samo poželjeti sreću i uspjeh u radu.
Kako ne bi duljili, vratimo se na priču predstavljanjem likova koji se pojavljuju u prvom broju, a tako i u cijelom serijalu:
Kralj Maxmagnus
Njegova bolja polovica
Njegova ljupka kćer
Ministar financija u akciji
Viva la Revoulcion!
Ovo su naravno samo neki od likova, no ključan je
Ministar financija koji je pokretač cijele priče, a zapravo je karikatura samog crtača. Lik iz stripa je nadmašio
Škegru davno prije no što je ovaj maznuo onu bocu cuge, Ministar financija iz kraljevine Masxmagnus je oličenje lopovluka, nepoštenja, gramzivosti i želje za bogaćenjem, te portretira uopće državne strukture koje su se „uhljebile“.
Priču zanimljivom čini i činjenica kako kralj Maxmagnus ima kćer koja, pa recimo, nije odviše oku ugodna te je spomenuti pokušava na sve načine utrapiti potencijalnom ženiku. Stvari odlaze i dalje jer se angažiraju vračevi, vještice sve u želji kako bi mladenku učinili privlačnom.
Sam kralj Maxmagnus pored lošeg sviranja harfe ima još samo jedan interes, a to je bogaćenje. No isti je milostiv i blagonaklon ka zahtjevima naroda kojem kad jednostavno traži „Kruha i rada“ odgovara:
Sam strip serijal je brilijant crnog humora, odlično portretira vlasti koje krmače na kičmi puka. Može se usporediti sa svim organiziranim krim…, pardon organiziranom vlašću, a što je najtužnije i te strukture koje mi eto biramo i izabiremo kao predstavnike naše volje se lako mogu staviti u ovaj strip. Pogotovo kad pogledamo što se događa u našem šoru, pola bi ih išlo u Alan Ford a pola u Maxmagnus, da ne kažem zatvor.
Kako doći do stripa?
Pregledati kioske, probati naručiti preko međumrežja, ili otići na gradsku tržnicu pa i nekoliko puta jer gospoda koja prodaju stripove na istoj ponekad imaju koji broj Maxmagnusa, još ako je Brixyev prijevod zabava je zagarantirana.
Kako se riješiti problematičnog puka
Autor: Saša Paprić
Muško
Nebitno
