Beskrajna tuga i sreća bile su u ponedjeljak u srcima
obitelji Pirić iz Čepina. Dok su na katoličkom groblju u Čepinu pokapali šesnaestogodišnju hrabru kćer
Martinu, koja je izgubila bitku za život, primili su vijest da je njihova 23-godišnja kći
Maja Vanđa rodila zdravu djevojčicu,
Lenu.
Ime odabrala Martina
– Moja seka Martina izabrala je ime Lena još prije dvadesetak dana. Kada se sve to dogodilo, razmišljali smo da djevojčicu nazovemo Tina, no to bi bilo previše bolno, pa smo poštovali Martinin izbor – kaže Maja, koju smo danas posjetili u rodilištu
Kliničke bolnice u Osijeku, u kojoj je rodila djevojčicu, gotovo mjesec dana prije termina porođaja. Majka bi s Lenom, koja je teška 3160 grama i duga 49 centimetara, danas trebala izaći iz bolnice i vratiti se u iznajmljeni stan u Čepinu, gdje će s dvogodišnjom sestricom
Ivom baki i djedu pokušati ublažiti tugu i biti im “svjetlo na kraju tunela”.
– Svi su hrabri, i Maja se dobro drži iako se vidi da joj je jako teško. Moramo ići dalje – kazao je Majin muž
Ivica, snažno grleći suprugu koja je u jednom danu doživjela užasnu tragediju i najveću sreću - gubitak sestre i rođenje djeteta.
S Lenom u naručju Maja je ponosna, a otac Ivica priznaje kako ga je strah tako sićušno savršeno stvorenje držati u naručju.
No nije samo Maji teško, osjećaji su cijele obitelji Pirić pomiješani, no ipak se hrabro drže.
– Moju Martinu nitko mi ne može zamijeniti. Ona je moje dijete, jedno i jedino, ali je rođenje mojeg trećeg unučeta, male Lene, pomoglo svima nama da ne padnemo, i da nastavimo dalje – kaže Martinina majka
Marija, koja osim Maje ima još dvije kćeri,
Miju i
Mirelu.
Martina je obožavala sestru Maju, kaže njihova majka, i upravo je ona bila posljednja s kojom je razgovarala.
Maji je pred očima umrla sestra, a samo dva dana poslije dobila je kćerkicu, rekla nam je Marija, ističući kako je život čudan i piše nevjerojatne priče.
U danu pogreb i rođenje
– Ljudi na pogrebu koji su čuli da je Maja u bolnici u rodilištu, pitali su me hoće li djetetovo ime biti Martina. Rekla sam da je ona jedna jedina te da je upravo ona odabrala ime Lena. Život nam doista piše drame i ja se nekoliko dana nakon pogreba malo smijem, malo plačem i vjerujem da je rođenje Lene poruka da nam Bog nije dao vremena za patnju – kaže Marija.
Sreća i tuga smjenjivali su se na Majinu licu u rodilištu dok je s mužem gledala svoju kćer, prisjećajući se sestre Martine, koja se posljednjih sedam mjeseci borila s tumorima i do zadnjega hrabrila svoje najmilije.
– Uvijek smo bile jedna uz drugu. Unatoč bolesti kroz koju je prolazila bila mi je podrška – napominje Maja, koja je u istom danu pokopala sestru i dobila kćer.
Autorica: Ivana Divković/Vecernji.hr
Muško
Žensko
Nebitno
