Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Par sličica iz života M.K.

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
M.K.
Offline
Ukupno postova: 46
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 29.12.2008. 2:00 
Naslov:  Par sličica iz života M.K.
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Vitezovi slavonske ravni

Prvi vitez leži u polumraku sobe, vidno iscrpljen nakon dugotrajne borbe za „pravu“ stvar. Nebu njega niko hebal vu njegovi kukuruzi! Sad je konačno na svom terenu, iscpljen, ali miran i spokojan. „Pobijedio sam ih!“, misleći u sebi osmijeh mu se pojavi na suhom licu. Uto u sobu uđe drugi vitez, zdrav, čio i nasmiješen; „Uspjeli smo, druže!“.

Utisne mu dva poljubca u bijele obraze i polako zavuče ruku u džep. Pred očima prvog viteza pojavi se nešto sitno, zamotano u zlatni celofan. Radi se o ratnom plijenu, nagradi za protjerivanje dušmana iz vlastitog dvorišta. Nužno potrebna okrjepa dok se ne vrati u punu snagu! Nakon što je prigrlio rijetko viđen darak, pozdravi se i izljubi još jednom sa svojim drugom i polako utone u san. Nije prošla godina, a drugovi se posvadiše! Udariše jedan na drugoga kao najljući neprijatelji! Sjekire se oštre, konačni se boj nagodinu bliži. A vjetrenjače mirno stoje, lagano se vrteći na vjetru. Don Quijote je udario na svog Sancha Pansu! A narod gladan. Al' dobro! Bit će kruha i igara! Da parafraziramo Prljavce: Siromašni se ionako za sebe pobrinu.

Žićbo lazido!

Na Badnje jutro bude me prve zrake sunca i izvlače me krmeljavog iz toplog kreveta. Nezaobilazna kava i prva pljuga, mjesto radnje – balkon. Pogled mi se širi preko voljenog mi grada koji je eto u zadnje vrijeme malo nagrđen nakaradnim zgradurinama između kojih su stisnute, poput ćuke na zimi, sitne potleušice.

Dobro, nema veze, ipak je to moj grad kojeg volim svim srcem i dušom kakav god da je. Sjećam se djetinjstva i bezbrižnih godina kada smo se, neopterećeni glupostima poput političkog imidža moga grada, igrali na jednom od gradilišta tih velebnih nakaradnih zdanja. Gradski oci obećaše da će se prostor oko zgrade, po završetku iste, prenamijeniti u par parkirnih mjesta i veliki park sa dječjim igralištem.

Prošlo je od tada više od desetljeća, oko zgrade je parking veličine novog Peveca. Na mjestu gdje je trebao biti park, ako ne čak i perivoj, neprohodna je šikara puna smeća s krasnim ukrasom na sredini – odbačenom wc školjkom.

Ali zašto bi djeca ovoga grada bila važnija od novčanika nekog poduzetnika?! Postojeća situacija je, prema tome, sasvim prirodna. Kad smo već kod prirode, moram priznati da me jedna stvar još više plaši od navedenih sitnih zamjerki vezanih za moj grad. Tako ja polagano ispijam svoju kavicu, na Badnje jutro, a grije me ugodnih 15-ak stupnjeva. Snijega još uvijek nema, ali zašto bi ga i bilo, nema ga ni u Finskoj, tako da je to, također, sasvim prirodno. Prirodno poput wc školjke u mom dvorištu, prirodno poput potrošačke manije koja je, bez obzira na svjetsku krizu, postala glavni smisao Božića, pa u krajnjoj liniji i prirodno poput nekoliko stotina mrtvih u pojasu Gaze. Ali Žićbo lazido i sigurno i mene očekuje nešto pod borom.



Viva la resolution!

Sjedim ja tako isti dan, na Badnju večer, okružen najboljim legama i uz koju čašicu više priča nas odvede na aktualne teme, između ostalog na višetjedne nemire studenata u Grčkoj. Priča je imala svoju glavu i rep otprilike dvije minute što je, reklo bi se, prirodno nakon koje čašice više. I dok jedan lega nije napuštao stajalište da svima njima treba „spremiti metak u čelo“, ja sam, moram priznati, pomalo zaneseno gledao ujedinjene studente kako drže liniju pred represivnim aparatom.



Nebrojeno puta sam, kada bih išao sam kući iz večernjeg izlaska, kroz glavu vrtio donkihotovske iluzije o uređenoj studentskoj organizaciji koja bi rješavala probleme svih svojih pojedinaca i popravljala opću sliku društva u cjelini. Jer, studenti i općenito mladost su oduvijek bili pokretačka snaga gotovo svih revolucija. Ta moja utopijska razmišljanja, o društvu u kojem glavnu riječ neće voditi politički ovisni mamuti već budući intelektualci u naponu mentalne snage, redovito bi kopnila shrvana viškom alkohola i snom koji se lagano spuštao na oči. S druge strane sobe, prvo potiho a zatim sve glasnije, razgovor se poveo o nekom skajpu. Pošto ne znam što je to, a još manje kako se piše, nadam se da nisam nikog uvrijedio napisavši to "po Vuku".

I tako je u našem malom društvancu razgovor vrlo brzo potekao u pravcu tehničke organizacije revolucije. Eh, da nas samo Che čuje, okrenuo bi se u grobu. Nesporno je da svi redom studoši – apsolventi u naponu mentalne snage - imamo kapacitet za mnogo više, ali ovaj truli i bespoštedni kapitalizam koji gazi sve slabe i pravila modernog svijeta ne dopuštaju nam da sanjarimo o društvu u kojem će se naš glas cijeniti.





Na cijeni je jedino plivanje u tehničkim vodama, predanost poslu 24/7 i sposobnost gomilanja što više para. A ja se pitam gdje je nestao pojedinac i njegov zdrav razum? Rekao bih da se pobjeglo iz jednog lošeg sustava kolektivne svijesti u još gori. Revolution je zamijenila resolution. Ali i to je sasvim prirodno, zar ne? Stoga viva la resolution!

Foto: Teacher dude, manos

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
justice
Offline
Avatar

Ukupno postova: 1371
Lokacija: OS
Spol: Muško Muško
Upozorenja : 1
Post Postano: 29.12.2008. 11:21 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

dobar tekstić...

_________________
"AVNOJ je preteča Al-Qaede" Ivan Pandža-ex predsjednik Zagrebačke HVIDRE
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: