Predsjednik
Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode Tibor Mikuška, danas već bivši stručni voditelj, dao je otkaz u
Javnoj ustanovi „Park prirode Kopački rit“ i zadnji dan na tom radnom mjestu odradio 29. listopada ove godine. Glavni razlog odluci nakon gotovo 10 godina rada i dodatnih 11 mjeseci volontiranja bila je, kaže, frustracija uništavanjem prirode Kopačkog rita koju vodstvo parka tolerira i dozvoljava. Nepravilnosti su počele još za bivše ravnateljice
Melite Mihaljević, ali kulminirale su, naglašava Mikuška, kada je na mjesto ravnatelja parka imenovana ravnateljica
Biserka Vištica.
Kao predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode Mikuška, dok je bio stručni voditelj, u nekoliko navrata javnost je obavještavao o nepravilnostima koje se događaju u Kopačkom ritu. Da je u sukobu s vodstvom ustanove postalo je očito kada se početkom listopada javno odrekao prijedloga
nacrta novog Plana upravljanja Parkom prirode Kopački rit. U razgovoru za Nezavisni magazin za okoliš – Alert, Mikuška otkriva što u parku međunarodno poznatom po bogatstvu ptica močvarica i drugih rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta drži kršenjem zakona i pravila zaštite prirode:
- U Parku prirode Kopački rit prirodna baština se posljednjih godina sustavno uništava, a pri tome Javna ustanova ne poduzima ništa efikasno kako bi takve pojave spriječile. Drugo, opstruira se i onemogućava rad na međunarodnim projektima vezanima uz zaštitu prirode što šteti kako samom ugledu javne ustanove, tako i sustavu zaštite prirode u cjelini. Plan upravljanja kakav je u listopadu pokazan javnosti nije više znanstveno-stručno utemeljen, niti omogućuje održivo korištenje prirodnih dobara. To je bila zadnja kap koja je prelila čašu i preko čega nisam mogao niti želio prijeći. Uza sve to, posljednjih godina sam, zajedno sa svojim suradnicima na poslu neprestano šikaniran i opstruiran u svom radu. Zbog tog sam na kraju, sukladno Zakonu o radu, podnio zahtjev za zaštitu radnih prava. To su glavna četiri razloga zbog kojih sam dao otkaz u Javnoj ustanovi, te ću se za zaštitu Kopačkog rita i prirodne baštine Hrvatske dalje boriti putem Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode i nevladinog sektora – ispričao je Mikuška.
Tvrdite da se priroda u Kopačkom ritu iskorištava jednako kao i 1980.-ih kada Javna ustanova, kao posebna institucija koja upravlja zaštićenim područjem nije postojala. Možete li navesti primjere?
Točno je da su do 1997. godine zaštićenim područjem Kopačkog rita upravljali njegovi korisnici. Kako je svaki od tih korisnika (šumarstvo i lovstvo, poljoprivreda i vodoprivreda) vukao na stranu svojih interesa, dolazilo je do velikih problema i do degradacije staništa i prostora, a zaštita prirode nije bila dovoljno efikasna. Upravo zbog toga je 1994. promjenama
Zakona o zaštiti prirode uvedeno da zaštićenim područjem treba upravljati jedna javna ustanova, a da korisnici trebaju prilagoditi poslovanje i korištenje prirodnih dobara općem interesu zaštite prirode i boljitku lokalnog stanovništva.
Gledajući od zapada prema istoku, na zapadnom dijelu Parka prirode nalazilo se 1200 hektara poljoprivrednih površina. Tijekom posljednje tri godine,
Belje i
Odvodnja iz Darde izvršili su melioracijske radove i fizički uništile gotovo sva rubna staništa uz poljoprivredne površine i većinu vodene i močvarne vegetacije u kanalima. Na taj način uništena su staništa za najmanje 20 vrsta ptica gnjezdarica koje su prestale gnijezditi, te zaklon svim ostalim divljim životinjama, uključujući vrste sa
Crvene liste poput obične vidre, barske kornjače, ali i drugih vrsta poput npr. srna ili zečeva.
Poljoprivredna proizvodnja na tim površinama je i dalje suviše intenzivna te smo bili smo svjedoci redovitog trovanja glodavaca postavljanjem otrovnih mamaca. Zahvaljujući tome, broj ptica grabljivica, npr. škanjaca mišara koji se hrane upravo glodavcima, znatno je opao – nekada se na tim površinama moglo tijekom jeseni i zime vidjeti i do 50 primjeraka, danas ih možete nabrojati jedva desetak. Pretvaranje 300 hektara poljoprivrednih površina u pašnjake, što je vrlo pohvalno i poželjno, nije bilo dovoljno da bi kompenziralo gubitak staništa i opadanje populacija na preostalih 900 hektara.
Ovi melioracijski radovi, koji su u potpunoj suprotnosti s ciljem očuvanja zaštićenog područja tj. očuvanjem i unaprijeđenjem vlažnih i močvarnih staništa zbog kojih je Kopački rit i zaštićen, doveli su do isušivanja poljoprivrednih površina, ali i opadanja razina nadzemnih i podzemnih voda izvan poljoprivrednih područja, osobito u šumama koje se neposredno na njih nastavljaju. Smanjenje razine podzemnih voda i poremećaji vodnog režima dovode do ubrzanog sušenja šuma tzv. branjenog područja, osobito hrastovih sastojina u predjelu oko Dvorca Tikveš. U ovim šumama hrastovi stari između 90 i 110 godina ne mogu se prilagoditi ovim naglim promjenama, te se masovno i ubrzano suše.
Ovdje sad dolazimo do slijedećg velikog korisnika u zaštićenom prostoru – Hrvatskih šuma Uprave šuma Podružnica Osijek. Umjesto da potenciraju istraživanje i rješavanje problema sušenja šuma, one zauzimaju nihilistički pristup koji bi se mogao sažeti u parolu: „Što se posuši, to ćemo i posjeći!“. Već do 2002. godine bilo je posječeno 200 posto više hrasta lužnjaka nego što je bilo propisano šumsko-godspodarskim osnovama. U posljednje četiri godine pod izgovorom „sanitarne sječe“ količina posječenih hrastova eksponencijalno raste iz godine u godinu – s 1500 m3 u 2005. na 8100 m3 tijekom 2008. godini. Tako nepovratno nestaju stare šume i staništa rijetkih i ugroženih vrsta životinja, poput crne rode koje neće gnijezditi u šumama koje su mlađe od 50 godina. Trebamo znati da od oko 5300 hektara šuma u sastavu Parka prirode na desnoj obali Dunava samo 500 hektara predstavljaju hrastove šume, a manje od polovice ih je starije od 50 godina.
Stoga nije čudno da na području zaštićenog područja i njegove bliže okolice nismo nikad dokazali prisustvo više od 11 pari ovih ugroženih ptica, a danas im staništa naočigled nestaju. Ova nekontrolirana sječa dovodi u pitanje njihov opstanak na ovim područjima.
S druge strane, ove sječe ne prati odgovarajuće pošumljavanje, pri čemu je najdrastičniji primjer vidljiv u
Posebnom zoološkom rezervatu u predjelu Mali Bajar gdje je izvršena čista sječa šume na površini većoj od 200 hektara koja je nakon toga ostavljena neuređena i nepošumljena. Mi u Hrvatskom društvu za zaštitu ptica i prirode smatramo da je ovakav način postupanja šumama u jednom zaštićenom području potpuno neprihvatljiv.
Osim što se ne vrši odgovarajuće pošumljavanje, prirodni procesi obnove šumskih ekosustava onemogućeni su zbog planova razvoja intenzivnog lovstva, kojeg provodi ista tvrtka koja se bavi i šumarstvom -
Hrvatske šume Uprave šuma Podružnica Osijek. Zbog previsokih populacija željenih vrsta divljači mladice koje niču nemaju šanse stasati u drveća jer ih divljač, osobito zimi kada su uvjeti ishrane otežani, potpuno pobrsti. Tako s jedne strane imate pojavu sušenja i propadanja starih šuma, a s druge strane pojavu otežane prirodne obnove. I jedno i drugo je uzrokovano ljudskom djelatnošću, a kao krajnji rezultat imate sustavno opadanje kvalitete šumskih ekoloških sustava.
Iako bi JUPP po Zakonu o zaštiti prirode trebala nadzirati korisnike i njihove gospodarske aktivnosti u zaštićenom području i sprečavati kršenje zakona, tvrdite da korisnici rade što hoće.
- Iako se korisnici prostora nastoje opravdati različitim izgovorima, rezultati njihova djelovanja u prostoru su i više nego očiti: provođenje melioracija i intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje, propadanje šumskih ekosustava, napuštanje proizvodnje i zapuštanje
ribnjaka Podunavlje, te razvoj planova i izvođenje radova na kanaliziranju rijeka i vodotoka, osobito na Dravi i dijelom Dunavu, uzrokuju opadanje populacija rijetkih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, kao i uništavanje njihovih staništa. Javna ustanova niti u jednom od ovih slučajeva nije odgovarajuće odgovorila i efikasno spriječila radnje štetne po prirodne vrijednosti zaštićenog područja, iako su zaštita i očuvanje prirodnih vrijednosti prva dva temeljna cilja propisana zakonom o zaštiti prirode zbog kojih je i osnovana.
Dobar primjer predstavlja i slučaj
državnog lovišta „Podunavlje-Podravlje“ koje u cijelosti uključuje park prirode i
Posebni zoološki rezervat Kopački rit, i čije Rješenje o osnivanju krši zakonske propise ove države. Stoga bih predložio da pitate ravnateljicu Ustanove što je poduzela kako bi riješila ovaj problem.
Međutim, osim tzv. „običnih“ posjetioca čiji broj svake godine sve više raste, ovaj park posjećuju i mnogi domaći i međunarodni stručnjaci koji se razumiju u zaštitu prirode i upravljanje zaštićenim područjima. Njihovim stručnim očima ovakve devastacije prirode u zaštićenom području ne mogu promaći, te se pitaju što se tu događa i što javna ustanova čini da bi spriječila takve aktivnosti. Upravo zbog neodrživog korištenja prirodnih dobara i još uvijek neefikasne zaštite se Kopački rit, osim na listi vlažnih i močvarnih područja od međunarodnog značaja, nalazi na listi Ramsarskih područja u kojima se negativne ekološke promjene dešavaju – tzv.
Montreaux listi.
Budući da je Kopački rit Ramsarsko te Međunarodno važno područje za ptice (IBA), za njega su zainteresirane i međunarodne institucije i stručnjaci drugih zemalja jer žele doprinijeti očuvanju njegovih vrijednosti. Kažete da vodstvo parka onemogućava provođenje međunarodnih projekata.
Tijekom 2007. godine u suradnji s nizozemskom nevladinom udrugom
Arc Nature, Ustanova je uspješno prijavila projekt restauracije vlažnih pašnjaka pomoću starih pasmina goveda i konja.
Fond nizozemske vlade "BBI Matra" odobrio je 300 tisuća eura za ovaj trogodišnji projekt i restauraciju tzv. "pašnjaka za divljač“ koji su prekriveni invazivnim vrstama biljaka poput čivičnjače, zlatošipke ili ciganskog perja. Svrha projekta je bila, da se upotrebom slavonsko-srijemskog podolca i posavskog konja, slično kao u parku prirode Lonjsko polje, smanji prisustvo invazivnih vrsta biljaka, koje niti tzv. divljač ne koristi za ishranu, te ove površine dovedu u stanje prirodnih pašnjaka.
Osim restauracije staništa, važan cilj projekta je i očuvanje genofonda tradicionalnih, a danas ugroženih pasmina domaćih životinja. Treći cilj je bio vezan uz razvoj turističke ponude jer bi autohtona goveda i konji obogatili prirodne i krajobrazne značajke tog dijela parka, a samim tim i ponudila dodatnu vrijednost našim posjetiteljima.
Međutim, provedbu ovog projekta više od godine dana onemogućavaju Hrvatske šume jer nisu željele izdati suglasnost za korištenje tog dijela šumskog zemljišta. Ovdje je važno spomenuti da je
Dragutin Vračević, član Upravnog vijeća Ustanove, istovremeno i upravitelj Uprave šuma Podružnice Osijek. Iako je on, zajedno s ostalim članovima Upravnog vijeća bio za ovaj projekt u fazi njegove izrade i prijave, onoga trenutka kada je projekt odobren, počeo je zastupati potpuno suprotno mišljenje i izražavati svoje protivljenje njegovoj provedbi. Istovremeno, Hrvatske šume šumsko zemljište na planiranoj lokaciji projekta, navodno, dale su u zakup jednom privatnom poduzetniku. Kao rezultat toga, i u potpunoj suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti prirode i
Prostornog plana PP Kopački rit, najmanje 60 hektara pašnjaka u predjelu Vratić je preorano i pretvoreno u poljoprivredne povšine na kojima se uzgajala monokultura ječma, a čije je sjeme dodatno bilo tretirano živom protiv klijavosti. Smatram da sve gore navedeno predstavlja klasičan sukob interesa.
Tek ovih dana, nakon što je ovaj projekt doveden do razine međunarodnog skandala, i kada je nizozemska vlada kao investitor putem svojeg veleposlanstva kontaktirala i
Upravu za zaštitu prirode i
Upravu Hrvatskih šuma u Zagrebu, izgleda da će se potrebna suglasnost izdati, te da će se konačno moći krenuti u provedbu projekta. Međutim, godina dana je na našu sramotu već izgubljena. To je samo jedan od primjera.
Koji su još međunarodni projekti zaustavljeni?
Osobito neugodan slučaj zbio se 2006. godine kada je u okviru
INTERREG fonda pripreman veliki međunarodni projekt u partnerstvu sa
Sveučilištem u Pečuhu,
Sveučilištem u Kaposvaru,
Nacionalnim parkom Dunav-Drava i jednom mađarskom ekološkom udrugom. Na pripremnom sastanku s mađarskim partnerima ravnateljica
Biserka Vištica obećala je punu suradnju na ovom projektu i mene imenovala za njegovu provedbu. Međutim, niti deset dana prije roka za aplikaciju projekta ona, na užas mađarskih partnera, obaviještava da Ustanova neće sudjelovati u njemu, iako je projektnom dokumentacijom bilo predviđeno bar 200 tisuća eura za hrvatske partnere, uključujući Javnu ustanovu.
Ovaj projekt na kraju je ipak prijavljen i pod nazivom
„DravaInterEco“ uspješno proveden tijekom 2007. godine, naravno bez sudjelovanja Javne ustanove. U sklopu ciljeva projekta ostvarena je vrlo važna suradnja mađarskih i hrvatskih stručnjaka, izrađeni su priručnici istraživanje i praćenje stanja bioraznolikosti duž rijeke Drave, te sakupljeni vrlo važni dokazi o prirodnim vrijednostima rijeke Drave i dijelova područja Baranje koji će se koristiti prilikom uvrštanja ovih područja u
pan-europsku ekološku mrežu NATURA 2000. Međutim, zbog odustajanja Javne ustanove Hrvatska nije iskoristila značajna novčana sredstva iz pretpristupnih fonda Europske unije, a projekt su sa hrvatske stane na kraju odradile tri nevladine udruge.
Pretpostavljamo da je sličan sukob bio i pri izradi prijedloga Plana upravljanja. Na njegovu predstavljanju početkom listopada u prostorijama JUPP-a rekli ste da se ograđujete od sadržaja plana. Zašto?
Prvi Nacrt plana upravljanja 2003. godine izradio je zagrebački
Elektroprojekt sa suradnicima, tvrtka koja do tada nije radila planove upravljanja za zaštićena područja. Unatoč tome, posao s njima je ugovoren i za njegovu izradu je potrošeno oko 2,3 milijuna kuna, a plaćen je novcem iz zajma
Svjetske banke tj. Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Izrada ovog nacrta je bila puna nepravilnosti na koje sam kao stručni voditelj redovito ukazivao i zbog čega sam dolazio u sukobe sa tadašnjom ravnateljicom,
Melitom Mihaljević, te na kraju bio degradiran tako da sam godinu dana nakon toga vodio parnični spor protiv Javne ustanove koji sam na kraju sudski i dobio. Ovaj Nacrt nikada nije ušao u daljnju proceduru javne rasprave i prihvaćanja jer je tada novoosnovani Državni zavod za zaštitu prirode savjetovao da je bolje da se, zbog njegove loše kvalitete i neusklađenosti sa zakonom o zaštiti prirode, niti ne šalje u daljnji postupak.
Na drugom Nacrtu Plana upravljanja, kojeg je Ustanova započela raditi vlastitim sredstvima i snagama, radili su svi zaposlenici Parka pod mojim vodstvom. Organizirali smo radionice sa svim dionicima prostora –
od Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda ili Belja, do sportsko-ribolovnih i lovačkih društava i lokalne samouprave, ali i konzultirali opsežno međunarodno znanje iz područja zaštite i upravljanja poplavnim područjima velikih rijeka. Ovaj Nacrt je bio gotov početkom rujna. No tada se u njegovu izradu upliće ravnateljica Ustanove koja je po svom znanju i nahođenju počela mijenjati taj dokument i izbacivati sve što je držala nepotrebnim. Ovaj cenzorski pristup doveo je do toga da Nacrt plana upravljanja koji je bio predstavljen na seriji javnih radionica krajem rujna ignorira kako znanstvene činjenice koje imamo o ovom prostoru, ignorira struku, tako i osnovne principe izrade planova upravljanja zaštićenim područjima. Stoga sam se, osim na spomenutoj radionici,od ovakvog Plana ogradio i putem internog foruma svih zaposlenika u zaštiti prirode, dakle pred oko 300-njak stručnjaka i kolega.
Zbog svega o čemu pričate sigurno niste mogli imati zdravu radnu atmosferu. Kakvi su bili radni uvjeti u posljednje vrijeme u JUPP-u?
Svjesno sam bio onemogućavan u radu. Kada bi izašao na teren i uočio devastaciju prirode protivnu zakonu i o tome obavjestio glavnog nadzornika i ravnateljicu ovi događaji bi se uglavnom ignorirali u smislu da se nije poduzelo ništa kako bi se daljnja devastacija na terenu što prije efikasno spriječila. Tada bih ove slučajeve uništavanja prirodnih vrijednosti samoinicijativno prijavljivao glavnoj inspektorici u
Upravi za zaštitu prirode nakon čega bi uslijedila reakcija – zatrpavanje poslovima i rokovima koje je nemoguće ispuniti. Iako sam zadužen za stručnost rada ustanove, iz ureda ravnatelja nisam dobivao niti materijale sa sjednica Upravnog vijeća, niti druge bitne materijale potrebne za uspješno obavljanje svog posla. Iako sam po Statutu Ustanove bio dužan, u 2008. godini sudjelovao sam na najviše četiri sjednica Upravnog vijeća od održanih najmanje deset. Zbog svega gore navedenog sam i podnio zahtjev za zaštitu radnih prava.
Imat ćete više vremena za rad kao predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode. U posebnom članku u Alertu detaljnije ćemo predstaviti rad društva. Za sada ukratko, čime se bavite?
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode trenutno radi na nekoliko međunarodnih i nacionalnih projekata istraživanja i zaštite ptica, te njihovih staništa. Ističem projekte vezane za Ornitološki značajna područja od međunarodne važnosti (IBA), redovito zimsko prebrojavanje ptica močvarica, međunarodno prebrojavanje populacije bijelih roda ili aktivnosti vezane uz Međunarodni dan promatranja ptica. Od kampanja najvažnije su nam one na zaštiti Drave, proglašenje Kopačkog rita nacionalnim parkom, kampanja protiv lova i krivolova, što uključuje zaštitu
Delte Neretve u kategoriji parka prirode, a pripremamo još dosta toga. Sve navedene projekte i kampanje odrađujemo profesionalno, ali volonterski. Stoga ćemo se potruditi da se Društvo profesionalizira na organizacijskoj razini.
Razgovarao i snimio Kruno Kartus/Alert
Muško
Žensko
Nebitno
