U
galeriji Kazamat u petak
24. listopada 2008. u
19 sati otvara se izložba
Projekta6, skupine 6 mladih umjetnika -
Maje Rožman, Karle Šuler, Tee Hatadi, Igora Jurana, Zdravka Horvata i Martine Miholić.
Projekt6 je oformljen 2006. godine, okupljanjem mladih umjetnika u eksperiment koji za cilj ima istražiti vezu između tematike, medija i osobnosti. Kroz kontinuirane susrete autori propituju vlastite stavove i polazišta u radu, na način da se svaki autor referira na rad drugog autora, ali je i sam predmet reference.
Karla Šuker
Dogma 95 je simbolički naziv za filmski i kreativni pokret, iniciran od strane danskih filmaša Larsa von Triera i Thomasa Vinterberga, 1995. g. i podržan od strane nekolicine filmskih redatelja.
Na snazi do 2005. g. taj kolektivni manifest, pokrenut je kao reakcija na premoć američkog filmskog
establishmenta, kojeg nerijetko karakteriziraju artificijelni specijalni efekti i zasićenost prikaza. Dogma je nalagala povratak jednostavnosti filmskog rukopisa i oslobađanje od nepotrebnih postprodukcijskih izmjena i dorada.
'Provodila' se kroz set od deset pravila/uputa za rad iliti zavjeta jednostavnosti kao što su: prilikom snimanja se ne koriste rekviziti, umjetno osvijetljenje ni optički filteri, glazbena podloga se isključivo događa tu i sada, sve se snima kamerom iz ruke … No, poznato je da su se od prvog Dogma filma ta pravila djelomično kršila i da ih se nisu pridržavali niti njezini tvorci. Unatoč tome (ili baš zato), filmska kritika smatra da je Dogma bila kreativna injekcija i osvježenje za suvremeno filmsko stvaralaštvo.
Martina Miholić
Jedini provoditelji dogme, to smo mi. Razgovor sa skupinom autora ukazao je baš na suprotno. Nije li dogma zapravo i dalje prisutna, kao iskaz moći nekolicine nad masama? Ne živimo li u 'nesigurnom svijetu' gdje su globalna ekonomija, mediji i politika glavni provoditelji moći i poticatelji naših nemoći i strahova?
Dogma postoji i ima puno pretendenata, koje zovemo drugim, proširenim i odmaknutim imenom; terorizam, rasizam, ali i mobilne mreže, ekskluzivni klubovi, tajna nevidljiva društva, tjedni mode, olimpijade...
Predlažem da, slijedom naše skupine autora, dogmatski pojam čitate kroz suvremene konceptualne otklone, u svoj njegovoj relativnosti, krhkosti i semantičkoj ispražnjenosti, zadržavajući analitički duh i kritički stav ka današnjim društvenim kretanjima!
Igor Juran
Istina je slika, a opet nema slike koja govori istinu. Postoje oni koji vjeruju iako nisu vidjeli, oni koji vjeruju u sve što im pokažemo, oni koji sumnjaju iako su vidjeli, i oni, koji negdje na sredini izgrađuju svoje simulakrume stvarnosti, analizirajući društvo u kojem mediji diktiraju estetske norme-to su umjetnici.
Zanimljivo je što se svaki od autora Dogme/Projekt6, upisujući u tematska pravila međusobne suradnje, hvata u koštac sa svojom osobnom dogmom stvaralaštva. Unatoč tematskim odrednicama, svatko stavlja težište na specifičnu osobnu perspektivu i konstrukciju te strijelja, označuje, nadograđuje, propituje, cirkulira, referira; unoseći svježinu pogleda na naš i vaš današnji dan.
(Ivana Meštrov)
Izložbu možete razgledati
do 15. studenog.
Net.hr
Muško
