Progresivna depopulacija i demografska pustoš u mnogim dijelovima zemlje sve su veći nacionalni problem, ponajprije u
Lici, koja je odavno opustošena, a zatim i Slavoniji, koja je još prije pola stoljeća bila obećana zemlja plodne ravnice.
Bijela kuga hara istokom Hrvatske s dugoročno crnim prognozama. Zrcalo tog stanja su
Osijek i
Vukovar, koji su u ratu i poraću ostali bez mnogo stanovnika, dok im kao protuteža stoji
Slavonski Brod, gdje je broj stanovnika u gotovo stalnom rastu otkako se popisuje stanovništvo.
Iz analize
Državnog zavoda za statistiku "
vrišti" podatak da je sam
Osijek (bez prigradskih naselja) u šesnaest godina - od popisa stanovništva
1991. godine, kada je imao
104.775 do podatka o broju stanovnika iz
2007. godine prema kojemu ima
86.935 - ostao
bez 17.840 stanovnika, što otprilike odgovara veličini Zaprešića.
Prema istim statističkim podacima,
Vukovar je u istom razdoblju izgubio više od
15.000 stanovnika - s 44.639 u 1991. godini pao je na 29.292 stanovnika prošle godine. Za razliku od Osijeka i Vukovara,
Slavonski Brod je u istom razdoblju "narastao" za 6.140 stanovnika: 1991. godine imao je 55.683, a lani 61.823 stanovnika. Među dvadeset najvećih gradova u Hrvatskoj još su dva slavonska -
Vinkovci i
Đakovo. Vinkovci su u odnosu na 1991. godinu izgubili oko dvije tisuće stanovnika (sada imaju 33.338), dok se Đakovo povećalo za oko tisuću i pol te sada ima 21.733 stanovnika.
Kobne posljedice rata
- Osijek i Osječko-baranjska županija, kao i Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija imaju kontinuiranu prirodnu depopulaciju. Drugim riječima, ovdje se više umire nego što se rađa. Sigurno je da na smanjenje broja stanovništva najviše utječu posljedice rata, ali ne zaboravimo ni gospodarsku i socijalnu krizu. Nedovoljne perspektive utječu na stalni odlazak mladih obitelji. S druge strane, u Slavoniji je još uvijek visok udjel seoskog, odnosno ruralnog stanovništva, orijentiranog na poljoprivredu. Većinom je to staračko stanovništvo, koje nema ni uvjeta ni potencijala za gospodarski rast. Zapravo, stanje naših sela otežava demografski razvoj, objašnjava demograf
Dražen Živić, viši znanstveni suradnik u
Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, voditelj područnoga centra tog instituta u Vukovaru.
Dok se demografski pad u Vukovaru lakše može tumačiti neposrednom posljedicom nedavnog rata u kojemu je gotovo čitav grad bio sravnjen sa zemljom,
s Osijekom je slučaj nešto složeniji.
Zlatko Kramarić bio je na čelu Osijeka skoro petnaest godina, upravo u razdoblju kada je Osijek "
izgubio" tih
17.000 stanovnika. On smatra da je rat bio najvećim, ali ne i jedinim razlogom populacijskog pada.
- Treba se prisjetiti da je baš u ovo vrijeme prije sedamnaest godina, u jesen 1991. godine, u gradu ostalo jedva desetak tisuća stanovnika. Rat je uzeo svoj danak i svakako da se nakon njega normalan život nije mogao brzo vratiti na ovaj prostor. Mnogi koji su tada bili u najboljim godinama života, ostali su negdje drugdje. Gledam to i po svome sinu koji se nakon završenog fakulteta nije želio vratiti u Osijek, upravo zato što je poput mnogih drugdje vidio bolje mogućnosti, kaže bivši gradonačelnik.
Drugi važan razlog depopulacije u Osijeku, prema njegovom mišljenju, jest taj što država nakon rata nije vodila brigu o ravnomjernom razvoju svih dijelova Hrvatske.
- Nije se uvažila činjenica što se sve dogodilo na ovom prostoru, pa stoga ne čudi što su mnogi potražili bolju budućnost na drugim stranama. Kapital je bilo teško privući, a izostala je intervencija države. Mjere koje su bile dostatne za Međimurje ili Istru nisu bile dostatne i ovdje. Nije to bio samo problem Osijeka nego i Slavonskog Broda, Siska i još drugih gradova. Primjerice, Zadar se uspio izvući iz poratne letargije, ali ne i Šibenik, iako su ta dva grada na istom produčju. Ovdje, na istoku Hrvatske, živnulo je tek s mirnom reintegracijom, a pozitivniji gospodarski pomaci započeli su poslije 2000. godine. Iako, moram reći, ni vlada koja je tada došla nije imala previše sluha za ovdašnje probleme, ističe
Kramarić.
Posavljaci povećali Brod
U priči o depopulaciji u velikim slavonskim gradovima, uočljiv je nerazmjer između dva najveća - Osijeka i Slavonskog Broda. Dok se u Osijeku od 1981. godine kontinuirano bilježi pad broja stanovnika, u Slavonskom Brodu raste. Dakako, taj rast nije tako izražen kao u razdoblju industrijskog razvoja od 1961. do 1981. kada je stanovništvo Slavonskog Broda udvostručeno, no ipak je vrijedan u okruženju sveopće demografske pustoši Hrvatske. Oba slučaja, i brodski i osječki - smatra dr. Živić - posljedica su ratnih događanja.
- Na demografsku sliku Slavonskog Broda najviše je utjecao rat u Bosni i Hercegovini, odnosno migracija stanovništva iz bosanske Posavine koju je rat potaknuo. Uobičajeno je da izbjeglice pokušavaju svoj privremeni smještaj pronaći najbliže krajevima otkud su morale izbjeći. Tako su se najviše naseljavale u Slavonskom Brodu i Brodsko-posavskoj županiji. Vidljivo je to i iz vitalne statistike koja kaže da je natalitet u toj županiji tek posljednjih nekoliko godina bio negativan, dok je dugi niz godina bio pozitivan. Pritom ipak treba biti oprezan jer se u međuvremenu promijenila i metodologija popisa i mnogo toga što može utjecati na same rezultate, kaže
dr. Živić.
Što se, pak, tiče Vukovara i Osijeka, tamo je rat prouzročio demografski gubitak, s tim da su brojčani razmjeri kada je Osijek u pitanju ipak blaži nego u Vukovaru.
Zadar sustiže Osijek
Ako se gospodarska slika istočne Hrvatske i njezine metropole u cjelini ne promijeni nabolje,
Osijek možda već za desetak godina
neće biti četvrti grad po veličini u Hrvatskoj.
Zadar, koji je peti na listi hrvatskih gradova, lani je imao 14,5 tisuća stanovnika manje od Osijeka. Uspoređujući broj stanovnika tih dvaju gradova od 1981. godine naovamo, ta je razlika u posljednjih četvrt stoljeća smanjena čak za 30.000 stanovnika! Te 1981. godine Osijek je imao 104.775 stanovnika, a Zadar 60.371. Dok je broj stanovnika Osijeka u međuvremenu padao, stanovništvo Zadra neprestano se povećava.
- Obalno područje, pa čak i neki otoci, unatrag dvadesetak godina bilježe postupan demografski rast, objašnjava demograf
Dražen Živić. Ipak, napominje kako taj rast u priobalju valja uzeti sa zadrškom jer dijelom je posljedica fiktivnog naseljavanja.
- Na primjer, ljudi iz Zagreba ili Osijeka imaju vikendice u Zadru i okolici, pa tamo prijavljuju prebivalište kako ne bi morali plaćati porez na kuće za odmor. Znači, treba imati određenu rezervu spram tih podataka. Jedan od razloga, što se tiče populacijskog rasta Zadra, vjerojatno je u tome što se dio stanovništva iz tamošnjeg zaleđa tijekom rata doselio u Zadar ostavši ondje živjeti, kaže
Živić.
Autor:
Miroslav Filipović/
Glas-Slavonije.hr
Foto:
Toni
Muško
Nebitno
Žensko
