U
Galeriji likovnih umjetnosti Osijek (Europska avenija 9, Osijek) u četvrtak
2. listopada 2008. otvaranje je
izložbe Ivana Lukačeka (1975.-2002.) - crteži, grafike, slike, objekti. Početak je
u 19 sati.
O autoru...
Ivan Lukaček rođen je 19. ožujka 1975. Osnovnu školu u Dardi i prva dva razreda gimnazije završio je u Belom Manastiru. Rat i progonstvo prekidaju život u Baranji, treći i četvrti razred matematičke gimnazije završava u Osijeku.
Godine 1993. upisuje se na Fakultet za dizajn u Zagrebu, a 1995. na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel za grafiku. Do osmog semestra odličan je student, no zbog nepoznatih razloga ne upisuje diplomski, čime je studij na Akademiji završen.
25. srpnja 2002. tragično umire pod nejasnim i nesretnim okolnostima.
Autoportret
O izložbi...
Izložba je rezultat inicijative umjetnikovih prijatelja, akademskih slikara Domagoja Sušca i Marka Pašalića koji su upozorili i potom upoznali kustose galerije sa djelom Ivana Lukačeka. Jednodušno je ocijenjeno kako je Lukačekog opus opsežan, radi se o stotinama crteža, skica, bilješki, grafika, slika na platnu, metalu i objekata, te nadasve vrijedan i zanimljiv za izložbeno predstavljanje. Tragične okolnosti njegove smrti spriječile su početne korake slikarske karijere tako da ova izložba predstavlja prvi pravi i temeljiti uvid u njegovo stvaralaštvo.
„Život, smrt i djelo Ivana Lukačeka (1975.-2002.) životni je i umjetnički lanac tragične sudbine čije karike spajaju i rastavljaju jednu i mnoge sudbine, jednog i svih umjetnika, jedno i mnoga djela.
Pogled na ostavštinu, životnu i umjetničku, veliki je teret, emocionalno nepodnošljiv, nedokučiv, nesaglediv i neutješan, dok je onaj umjetnički ogroman koliko i nedostatan, sažet koliko i rasut, zatvoren kao cjelina i u pojedinačnosti koliko i otvoren prema mnogim drugim smjerovima svojih vjerojatnih, mogućih i nemogućih konačnica. Ivan Lukaček ona je vrsta slikara čiji je prostor slikarskih interesa bio širok i opsežan, pri čemu je svaki od tih interesa bio temeljito i savjesno istražen i proučen, od pripremnih radova za umjetničku akademiju, i prethodno za sudij za dizajn koji je upisao i napustio, rada programski uvjetovanog na akademiji, do onih slikarskih interesa koji su išli usporedno sa studijskim programom ili mimo njega. Mnogobrojne studije, crteži olovkom, tušem i ugljenom, grafike, slike i objekti impresivna su količina koja, dakako, ne imponira brojem, već sustavnošću i temeljitošću kojom je svaka, pa i ona naoko nevažna, slikarska ideja bila provjerena i proučena kao konkretna slikarska praksa. Slikarski opus Ivana Lukačeka obilježen je upravo tim svojstvima - upustiti se u jedan eksperiment, otvoriti ga kao problem i odmah otvoriti drugi, sličan ili bitno različit. Tako to rade umjetnici iznimnog talenta, jake slikarske volje, energije i mnogih slikarskih interesa.
Gledajući sve i izlažući ono posebno, nastojali smo predstaviti taj aspekt njegova stvaralaštva, otvorenost i interes za mnoge izvore stvaralačke motivacije, inspiracije i umjetničkih iskustava, od filma, glazbe i književnosti prema novim vizualnim medijima. Za ovu prvu izložbu to nam se činilo pametnim, no nikako ne i dovoljnim i, naravno, konačnim. Duboko sam uvjeren, a mogu to reći i za kolege s kojima sam pripremio ovu izložbu, pri čemu, naravno, moja riječ nije bila prva i još manje zadnja, kako je ovo tek prvi i nikako posljednji uvod i uvid u djelo ovoga umjetnika. Siguran sam kako će ovo djelo motriti još mnogi znalci umjetnosti nalazeći nove i vjerojatno nama danas nedukučive vrijednosti.
Želim reći da je djelo Ivana Lukačeka „otvoreno djelo“ mnogih i nedokučivih mogućnosti, točnije, kako je rekao njegov prijatelj, djelo je to mnogih „potencijala pri čemu se možda niti jedno pojedinačno nije ostvarilo kao jedno i konačno“, no posve sigurno da je tome djelu život priklonio barem malo velikodušnosti, „sve bi bilo drukčije“.
Ova je izložba prilog vjeri i uvjerenosti kako bi tome doista bilo tako iako je Lukačekova umjetnička ostavština i te kako vrijedan i dragocjen prilog kulturnoj povijesti naše umjetničke zajednice.
(Vlastimir Kusik, Kratak uvod u djelo Ivana Lukačeka, iz predgovora u katalogu)
