Kada su u veljači 2007. godine školarce u Osijeku počela voziti prva dva nova školska autobusa, od devet kupljenih za
1,165.000 eura, stari tzv. školski autobusi uvršteni su u gradske linije. Dok se u Hrvatskoj žustro raspravlja o nesigurnom prijevozu djece, u Osijeku se
Gradski prijevoz putnika može podičiti dobrim školskim autobusima, ali ne i starim autobusnim voznim parkom. Ljetos su po reduciranom voznom redu putnike prevozila zakrpana vozila, ubacivani su novi školski autobusi, umjesto pokvarenih (bilo je dana kada je desetak vozila stajalo u remizi), no dolaskom hladnih dana eskalira problem nedostajućih novih autobusa.
GPP-ov direktor
Darko Marković potvrđivao je da godišnje treba kupiti bar četiri autobusa kako bi vozni park bio mlađi i prijevoz sigurniji, no sve je ostalo na planovima. Situacija je alarmantna, što potvrđuje
Ivan Jakobljević, predsjednik
GPP-ovog Nadzornog odbora, pojašnjavajući da je NO naložio GPP-ovoj Upravi da podrobno izvijesti o stanju autobusnog voznog parka i poboljšanjima.
U međuvremenu, Osječani nisu zadovoljni sigurnošću u vozilima za koja nikad ne znaju kad će stati, što ne čudi jer je zadnji novi autobus kupljen 2005. godine, prije toga 2003. godine pet autobusa, a 2001. sedam! U stare autobuse prije ovogodišnje informatizacije stavljene su 2005. godine metalne pregrade na prednji ulaz, dok je kraj poslovne
2006. godine u GPP-u obilježen s
rekordnih 97 milijuna kuna investicija bez ijednog novog autobusa!
Dok je GPP kreditom ulagao u reparaciju 17 isluženih tramvaja, na tržištu su autobusi poskupjeli, primjerice veći školski MAN-ov bus lani je plaćen 135.000 eura, a sada je cijena iznad 150.000 eura. Gradskim proračunom nije predviđena kupnja autobusa, iako su početkom 2008. u GPP-u potvrdili kako autobuse “
ubija” cjelodnevni i večernji režim gradske vožnje, izračunavši da bi se u pomlađivanju voznoga parka uhvatio ritam, godišnje treba kupiti pet novih autobusa! No i dalje na cesti se viđa GPP-ov bus iz kojega suklja crni dim.
GPP ima
36 autobusa (ne računajući devet novih za prijevoz školaraca) prosječne dobi 13 godina i među 25 vozila u gradskom prijevozu čak četiri imaju 21 godinu, a pet će ove godine biti "punoljetni". Na vozilima najčešće "odlaze" automatski mjenjač, kvačilo i motor.
- Drndamo se u starim, zakrpanim autobusima upitne sigurnosti, a Grad najavljuje gradnju tramvajske pruge. Uvalili su nam butre, umjesto da kupe autobuse. Sramotno je što se vozimo u išaranim, smrdljivim autobusima bez prozora. Podovi su zakrpani gumom, sjedalice bez tapacirunga, strašno. Busovi stenju u vožnji ko da će svaki tren stati. Za skupu kartu vozaju nas ko stoku, nezadovoljna je
Sofija H. Nasuprot tome, u GPP-u kažu da su autobusi na linijama tehnički ispravni i strah za sigurnost putnika je neopravdan?!
- Autobusni vozni park je u katastrofalnom stanju. Građani su na prvom mjestu i radimo na poboljšanju prijevoza. Uprava će ovaj tjedan podrobno elaborirati o stanju i NO odlučivat će o mogućnosti kupnje novih autobusa. Nadam se i da će Gradsko vijeće ove godine o tome odlučivati. Na Gradu je i ovisi o rebalansu proračuna hoće li se krenuti u sufinanciranje, financiranje ili u kupnju prema modelu leasinga. Treba minimalno 20 novih autobusa! Kad bude odlučeno, proći će šest mjeseci dok ne stigne prvi autobus i zima će biti kritična u gradskom prijevozu, zaključuje
Ivan Jakobljević.
Za deset godina milijun kilometara
U GPP-ovom voznom parku ima pet Mercedesa starih 19-21 godinu, Sanosi su '94. i '95. godište s prijeđenih milijun kilometara. U Njemačkoj autobus za deset godina prijeđe 400.000 kilometara, a u Osijeku 800.000 do milijun kilometara. Polovina voznog parka starija je od 14 godina, a od staroga vozila ne može se očekivati pouzdanost kao od novog. Propisi nalažu da autobusi kojima se voze putnici ne smiju biti stariji od 18 godina, a autobusi kojima se prevoze učenici moraju biti mlađi od deset godina. U Hrvatskoj su u prometu vrlo stari autobusi (prosječna starost 13 godina), čak 60 posto su stariji od deset godina.
Autorica:
Nevenka Špoljarić/
Glas-Slavonije.hr
Foto:
GPP