Ugašen „Bljesak“, posljednja stara radnja u Županijskoj

Otišla je u povijest još jedna kultna gradska prodavaonica, Bljesak u Županijskoj ulici, gdje se od pamtivijeka prodavao elektromaterijal i oprema. Mnogi Osječani, koji više i nisu među nama, tu su kupili svoj prvi radio-prijamnik i crno-bijeli televizor. Nekad smo tu donosili električne naprave na servis, a od 12 zaposlenika u najboljim vremenima ranih šezdesetih, posljednjih godina u radnji su nas dočekivala dvojica preostalih, od kojih je Mato Ilić bio vlasnik, a Vladimir Kasalo njegov pomoćnik.

Radili su sve što je trebalo kako bi radnja funkcionirala, od nabave i prodaje, do čišćenja i računovodstva. Mijenjao se i modernizirao samo izbor robe, ali oni su uporno radili na isti način: cijene su zbrajali olovkom, iznose računali podvlačeći crtu, robu zamatali u papir, telefonirali uređajem s brojčanikom što ga je Mato donio od kuće, brodski pod mazali pastama za drvo…, dok ih umor, bolest i sve teži uvjeti poslovanja nisu prisilili da na ulazna vrata zauvijek stave lokot.

Bio je to jedan od posljednjih starih essekerskih dućana, koji je još mirisao po mastilu za pod, elektroničkim uređajima i pomalo na vlagu. Mato nije niti tražio nasljednike, znajući da ih ne može platiti za sve ono što bi trebalo raditi.



Nekad i sad

Nekad se pred radnjom u redovima čekalo na tadašnja tehnološka čuda, a dolazili su i kupci iz okolnih mjesta. Posljednjih godina preselili su u velike trgovačke centre, a k njima bi dolazili jedino po nekakvu sitnicu. Od toga se nije moglo živjeti. Ipak, imali su vjerne kupce i da su noge i oči izdržale, radili bi i dalje. Ali tisuće sati provedenih za prodajnim pultom i prijeđenih kilometara poslužujući kupce, uzeli su danak.

- Žale kupci, naročito stariji, žale i dobavljači, ne mogu vjerovati da smo zatvorili radnju, ali istina je takva, priča nam kroz suze Mato Ilić. Poštenije je prema državi, prema kupcima, gradu i dobavljačima, priznati da više ne možemo. Nisam htio poslovati i ne plaćati, ostajati dužan, pa onda pregovarati i pogađati se. Živim i radim pošteno, to ne bi bio moj način života.

Sve su račune uredno i na vrijeme podmirivali, prvo poreze i najam, pa režije i dobavljače. Grad im je lani povisio mjesečni najam 155 kvadrata (skupa sa skladištem) s pet na deset tisuća kuna i kada se tome pribroje režije, za plaću im je ostajalo 3,5 tisuće kuna Mati i tri tisuće Vladimiru. Proizlazi da su radili samo za troškove.

Počeo kao 15-godišnjak

Mato Ilić rođen je 1949. godine, a u radnju je došao kao 15-godišnjak. Otišao je kao najstariji trgovac u Županijskoj ulici, nakon što je na istome mjestu proveo cijeli radni vijek. Kolega, Kasalo došao je prije 25 godina i otad rade zajedno.

- Imam šećernu bolest i noge mi natiču, pa teško hodam. Tu je i visok tlak, a moram i na operaciju očiju, jer sve slabije vidim. S Vladimirom je slično. Do mirovine nam je još malo ostalo i to ćemo vrijeme morati provesti na bolovanju, a ja ću najvjerojatnije u invalidsku.

Radnja se prvo zvala Radio-centar, pa Elektrokomerc, pa Elektropromet, pa ponovo Elektrokomerc, a poslije 1995. i privatizacije nazvali su je Bljesak, kako po akciji u zapadnoj Slavoniji, tako i zbog rasvjetnih tijela i elektronike koju su prodavali. U zadnjem ratu je triput pogođena i oštećenja su sami sanirali.

Radnja je sada prazna i čeka nove zakupce. Robu su vratili dobavljačima. Bilo ih je puno, tko će znati koliko, ali uvijek su s njima imali korektne odnose. Postaje li i to kategorija koja sve više odlazi u povijest?

Autor: Goran Flauder

tuzno

Sa vremenom sve ostari pa i ta radnja.Lokacija je perfektna za jedan lijepi i sredjeni poslovni prostor.Mozda Siemens ili neka poznata robna marka dodje u prostor?al,uglavnom bolje je da se popuni nego da stoji sablasno prazan prostor!!

ajoj,baš mi žao...tamo sam redovito kupovala neonke...
lijep i nostalgičan članak...zaslužili su

nedavno sam bio tamo, ako nisam umro od smijeha kad je dotični gospodin nabio račun na ekser....

http://www.newstatesman.com/200501240020

http://news.bbc.co.uk/1/hi/business/3582704.stm

Pih, netko mi je pričao da su likovi neljubazni bezveznjaci... Monstrume, znaš nešto o tome?

Dosta su neljubazni, nisu nešto raspoloženi kada uđeš tamo osjetiš neku drskost pri prvom kontaktu

bazooka_joe je napisao/la (Pogledaj post): › Pih, netko mi je pričao da su likovi neljubazni bezveznjaci... Monstrume, znaš nešto o tome?

hehe naravno da znam al ipak mi je žao što zamire sad se nemogu navikivat s njima jebga i otić platit na kasu (koja je bila udaljena 3 metra od tamo di te uslužuju ali je kasa (i nije kasa nego je većspomenuti ekser, digitron i blokić s računima)) svejedno otvorit će se dolče i bagana i guči il nešt da buržuji mogu kupovat svega (a buržuja u pičku materinu pun osijek i rvacka)

p.s. sanaderu nabijem te nakurac

Šta ja znam... uvjek mi žao kad se tako šta desi ljudima koji pošteno rade. grad nam je ko šupa u centru kera nema nigdje, svi se razletili po klimatiziranim prostorima, stigo i nas zapad. bio sam milipn puta u tom dućanu i bio mi je ok.imali su stvari koje nigdje nisam mogao naći a i poslužen sam ljudski i sa osmjehom. e kolko je uopće ljudima do smjeha kad nema para?!? meni nije.

Šteta. Baš sam volio tamo otići. Kupio sam tamo uvijek sve što mi je trebalo makar su bili skuplji. Volim dućane s dušom. Mogao si se i posvađat'.

mvarga je napisao/la (Pogledaj post): › Šteta. Baš sam volio tamo otići. Kupio sam tamo uvijek sve što mi je trebalo makar su bili skuplji. Volim dućane s dušom. Mogao si se i posvađat'.

taj dio sam najviše volio i uvijek sam se svađo s njima i prigovaro im, a i oni meni naravno no nikad mi nije palo na pamet otić kupit negdje drugdje šaltere, sijalice, halogenke, utikače, osigurače i sve što se mora imat ukući a rikava svakodnevno

p.s. to je sve sanader kriv sanaderu jebem ti mater

sjećam se tog zadnjeg posjeta kad sam došao kupiti halogenku, i čekam u redu, frajer ispred mene: "Imate, ovaku sijalicu za dvorište?" , a čiča odgovara: "Takvu nemam, ja imam onu koja radi!". ja na podu

isto jednom:

ja: dajte mi 4 sijalice od 60W
on: nedam
ja:
on: al mogu ti prodat
ja: i dalje
svi: haahhahahahha

J: "Imate li ovu halogenku?"
ON: "Imamo, a ti?"