Gradske galerije Osijek predstavljaju izložbu
"Invisible Sculpture" autora
Željka Kipkea, koja će biti postavljena u
Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvrđa), Osijek. Otvorenje izložbe je u petak
6. lipnja 2008. s početkom
u 20 sati. Izložba će biti postavljena do 22 lipnja 2008.
Izložba "Invisible Sculpture" Željka Kipkea objedinjuje
filmsku,
slikarsku i
književnu rekonstrukciju prometne nezgode na Istarskom ipsilonu koja se dogodila u ljeto 2006. i pokrenula niz koincidentnih situacija te povezala jednu tršćansku staretinarnicu, filmske časopise iz tridesetih prošloga stoljeća, datum iz biografije američke zvijezde Norme Shearer, film "Ruby Gentry" američkog redatelja Kinga Vidora, dvije tršćanske oluje u istom danu, izložbu starih sportskih automobila na trgu Piazza dell' Unità d'Italia, fotografiju gotovo zaboravljene američke glumice Juliette Compton, te fotografiju Andyja Warhola u jednom tršćanskom izlogu...
Izložbu "Invisible Sculpture", koja se u Galeriji Waldinger može pogledati od 6. do 22. lipnja, zajednički su organizirali i producirali Gradske galerije Osijek i
Pučko otvoreno učilište Rab - Galerija Knežev dvor, gdje će izložba biti postavljena od 1. do 20. srpnja. Kustosica izložbe i autorica likovnog postava u Galeriji Waldinger je
Leila Topić. Izložba je popraćena katalogom s tekstovima
Branka Franceschija,
Jasne Galjer i Željka Kipkea te ulomcima iz autorove knjige
"Figura 17 – Nebo može pričekati" (Durieux, Zagreb, 2007.). Katalog izložbe je u formi reinterpretacije filmskih časopisa iz tridesetih godina prošlog stoljeća oblikovao
Boris Greiner.
Iz teksta "Točka rezonancije" Branka Franceschija...
"Izložba 'Nevidljiva skulptura' objedinjuje slikarstvo, književnost i film, tri interesa kroz koje posljednjih godina Željko Kipke kanalizira i prezentira svoju očito neiscrpnu stvaralačku energiju. (...) U slučaju 'Nevidljive skulpture' distribucija pažnje na tri medija može se svesti na analizu manifestacije istog sadržaja u svakome od njih te na to kako njihova sinergija uspijeva predočiti specifičan autorski svjetonazor i začudne dimenzije stvarnosti koje on uključuje. 'Nevidljiva skulptura' priča je o stvarnom događaju koji se 1. kolovoza 2006. godine dogodio autoru i njegovim suputnicima tijekom putovanja u Trst. Kao u poslovičnom filmskom scenariju, lanac događaja koji će uhodan ritual ljetnih posjeta Trstu iz susjednog Rovinja učiniti vrijednim autorove pozornosti pokrenut je dramatičnim nabojem potencijalno smrtonosne prometne nesreće, a nastavljen nizom koincidencija koje u mentalnom oku senzibiliziranog metafizičkog detektiva kakav je Kipke još jednom potvrđuju da je stvarnost kauzalno uređeno sjecište naoko neočekivanih i nepovezanih vremenskih i prostornih silnica. Ovakvim spekulacijama Kipke je posvetio knjigu 'Figura 17 – Nebo može pričekati' kojom iscrpno dokumentira kalendarsku godinu posvećenu metafizičkoj detekciji, a kakve su u konkretnom slučaju poveznice između američkog režisera Kinga Vidora i njegovog filma 'Ruby Gentry' iz 1952. te koncepta nevidljive skulpture Andyja Warhola iz 1965. s Kipkeovim obilaskom Trsta 2006. godine najbolje možete razumjeti objedinjujući iskustva čitanja njegovog teksta, gledanja filma i razgledanja slikarskog ciklusa na istu temu. Sam Kipke napisat će da je rekapitulacija događaja najpotpunije predstavljena u tekstualnoj formi objavljenoj u knjizi, no činjenica da je pošto je završio tekst već 24. kolovoza, dakle istog mjeseca, otpočeo filmsku, a potom i slikarsku interpretaciju događaja upućuje na duhovne potrebe i nadahnuća drugačije provenijencije. Pretpostavljam da je razlog filmske adaptacije Kipkeova strast prema filmskoj umjetnosti, a svojevrsni hommage zlatnoj eri mitskog uporišta filmske industrije Hollywooda leži u uočavanju koincidirajućih slojeva događaja. Oni se formiraju zahvaljujući kronološkim i sadržajnim razinama preklapanja materijala i podataka otkrivenih u prelistavanju vintage filmskog magazina 'Cinema Illustrazione' iz 1933. godine u tršćanskom antikvarijatu 'Rigatteria di Laura e Claudio Di Pinto's činjenicama koje proizlaze iz spontanog razvoja događaja. Širenje teme na likovno područje, pak, nadahnuto je Kipkeu bliskoj estetici transformacije holivudskog glamura u grafizam crno-bijelih fotografskih ilustracija komercijalnog filmskog magazina. Kipke je slike izveo svojom poslovičnom metijerskom bravurom, istovjetno tretirajući preuzete vizuale i dokumentaciju događaja."
Uz projekt "Invisible Sculpture", u Galeriji Waldinger se tijekom trajanja izložbe svakodnevno prikazuje
šest filmova Željka Kipkea:
"Some Girls" (1980. – 2003.),
"Velika bijela spirala" (1982. – 2003.),
"Dozivanje kiše" (1983. – 2003.),
"Tonzura križa" (1983/84.– 2003.),
"Crni četverokut" (1984. – 2003.) i
"Crno crnje od crnoga" (1985. – 2003.). Filmovi su 2003. inicijativom
Hrvatskog filmskog saveza s formata S8 prebačeni na 16 mm traku i dodan im je zvuk, a Hrvatski filmski savez ih je upravo objavio u DVD-izdanju pod nazivom
"Šest lakih komada Željka Kipkea" (HFS, Zagreb, 2008.).
Iz teksta "Šest lakih komada Željka Kipkea" Jasne Galjer...
"Šest filmova Željka Kipkea snimljenih u prvoj polovici osamdesetih godina igrom slučaja čekalo je punih dvadeset godina da bi bili reaktualizirani. Štoviše, njihovo ponovno predstavljanje zapravo je jedan od mogućih retrospektivnih pogleda na dosad nepoznat segment autorova formativnog razdoblja u kontekstu transavangarde. Eklektički, maniristički karakter transavangarde očituje se ovdje u citatnosti te povratku ritualnim ishodištima i simbolici slikarskog čina povezanima s primordijalnim značenjem. (...) Izbor šest filmova Željka Kipkea iz prve polovice osamdesetih godina višestruko je važan za uspostavljanje dijaloga povijesnoga konteksta u kojem su nastali i odmaka koji nas od njega dijeli, kako na razini osobne tako i na razini kolektivne memorije. Osim dokumenata o određenom razdoblju umjetnikova djelovanja koji rekonstruiraju akcije, situacije, procesualne radove, performanse i instalacije izvedene u javnim i privatnim prostorima, od kojih većinom nema nikakvih sačuvanih materijalnih tragova, ti su filmovi ujedno i vrijedan prilog autorskog, vrlo osobnoga govora o vlastitom djelu, što im daje autentičnost metajezičnoga konceptualnog modela interpretacije."
Željko Kipke (Čakovec, 1953.), slikar, pisac, povremeno djeluje u području filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971. – 1976.). Pohađao je Slikarsku majstorsku radionicu u Zagrebu (1976. – 1981.). U početku se bavi primarnim i analitičkim slikarstvom, a od 1982. unosi ekspresivnost u svoja platna. U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu. U New Yorku izlaže na skupnoj izložbi u Artists Space 1989. Tijekom 1991. boravi u Marseillesu gdje priređuje samostalnu izložbu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. Piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj štampi i časopisima. Punopravni je član Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) od 1997. Sudionik je Szeemannove autorske izložbe "Blood & Honey / Future's in the Balkans"u Klosterneuburgu (Vienna) 2003. Selektor je hrvatskog paviljona na 52. venecijanskom biennalu 2007. godine. U posljednje vrijeme snima kratke filmske priče temeljene na snovima i koincidencijama. Objavio je osam knjiga – od zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih priča do jednogodišnjeg dnevnika ("Od veljače do veljače", Zagreb 2005.), kataloga snova ("Sei-khai-reich", Velika Gorica, 2006.) te knjige koincidencija ("Figura 17 – Nebo može pričekati", Zagreb, 2007.). Živi u Zagrebu.
Leila Topić (Zagreb, 1972.), diplomirala je povijesti umjetnosti i komparativnu književnost pri Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pri kojem dovršava i doktorski studij. Surađivala je na brojnim izložbenim projektima poput "Tražim broj svoje majke" S. Iveković za Documentu 11 u Kasselu ili izložbe "Neprilagođeni" u koncepciji T. Milovca, predstavljene u Moskvi, Skopju i Berlinu. Autorica je brojnih predgovora kataloga te je organizirala brojne samostalne i grupne izložbe, među kojima i "Povratak u budućnost – 40 godina Galerije SC" (s D. Glavanom ko-autorica monografije). Održala je predavanja o hrvatskoj suvremenoj vizualnoj sceni u Cardiffu, Dublinu i Tokiju, te objavila brojne eseje i intervjue s umjetnicima, kritičarima i kustosima u dnevnom tisku, stručnim časopisima, te u radio i TV emisijama. Surađivala je kao članica više stručnih žirija (prosudbeni odbor AICA-e za Zagrebački salon, žiri IX. trijenala kiparstva, žiri "Vjesnikove" nagrade). Tijekom 2007. radila je kao predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Urednica je Art magazina "Kontura" i kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Branko Franceschi (Zadar, 1959.), povjesničar umjetnosti, od 2008. godine ravnatelj je HDLU-a Zagreb. U razdoblju 2004. – 2008. obnašao je dužnost ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a 1987. – 2004. godine radio je kao voditelj i kustos Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu. Tijekom karijere organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu. Bio je nacionalni selektor na 26. Bijenalu u São Paulu 2004., 2. Međunarodnog biennala u Pragu 2005. godine, član kustoskog tima 1. Bijenala kvadrilaterale u Rijeci te 2. Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu 2006. godine. Kustos je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine. Kao nezavisni kritičar napisao je brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radio emisije, inicirao je i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD-a (P.S.1 studio programi, Eastern European Residency Exchange) te Hrvatske i Velike Britanije (Blind Date). Član je AICA-e, ICOM-a, CIMAM-a, DPUH-a, Upravnog odbora hrvatske sekcije AICA-e i Savjetodavnog odbora ArtsLinka.
Jasna Galjer (Zagreb, 1960.) diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost, a magistrirala i doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temama iz područja likovne kritike. Bila je članica uredništva časopisa "Život umjetnosti" (1996. – 1998.) i "Informatica Museologica" (1996. – 1998.). Radila je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditelj zbirke dizajna i arhitekture (1997. – 2001.). Od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, autorica je više studijskih i monografskih izložbi iz područja arhitekture i dizajna. Objavila je knjige "Likovna kritika u Hrvatskoj 1868 – 1951" (Zagreb, 2000.) te "Dizajn pedesetih u Hrvatskoj: Od utopije do stvarnosti" (Zagreb, 2004.). Članica je hrvatske sekcije AICA-e (od 1994.) i Hrvatskog novinarskog društva (od 1993.).
Izložba je otvorena do 22. lipnja 2008.
Radno vrijeme Galerije Waldinger:
- utorak–nedjelja: od 17 do 20 sati
- ponedjeljkom: zatvoreno
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7
HR-31000 Osijek
t: +385(0)31/320-980 / +385(0)31/320-981
f: +385(0)31/320-978
e: [email protected]
/jpg: "Juliette Compton", 2006., ulje na platnu, 140x75 cm/
/jpg: "Norma Shearer", 2006., ulje na platnu, 75x140cm/
Muško
