U
Galeriji Waldinger (Fakultetska 7 - Tvrđa), Gradske galerije Osijek, u utorak
1. travnja 2008. otvara se izložba
"Re/Konstrukcije" kustosice
Branke Benčić, a predstavlja radove devet umjetnika:
Igora Eškinje,
Alena Floričića,
Tine Gverović,
Nicole Hewitt,
Kristine Lenard,
Ines Matijević,
Roberta Sošića,
Olje Stipanović i
Naoko Takahashi. Otvorenje je
u 20 sati.
Izložbu čine
videoinstalacije Alena Floričića i Tine Gverović,
eksperimentalni filmovi Nicole Hewitt i Naoko Takahashi,
fotografije Kristine Lenard, Roberta Sošića i Olje Stipanović te
instalacije Igora Eškinje i Ines Matijević.
Izložba je otvorena
do 13. travnja 2008.
Kristina Lenard, "Metro", 2007., fotografija u lightboxu, 78 x 98 cm, Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade/
Branka Benčić nezavisna je kustosica i likovna kritičarka, kustosica propratnog programa cinemania[c] pri Festivalu igranog filma u Puli, suradnica HDLU Istre i MMC Luka u Puli, te od 2004. do 2007. voditeljica Galerije 01 u Zagrebu. Kustosica je petnaest skupnih te preko trideset samostalnihnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Puli i Zagrebu.
Iz predgovora Branke Benčić u katalogu izložbe...
Izložba "Re/Konstrukcije" okuplja različite umjetničke pozicije, kojima se progovara o načinima konstituiranja zbilje ili fikcije. To su radovi koji u umjetničkom procesu angažiraju strategije različitih oblika ponavljanja. Centralno mjesto predstavlja poigravanje sa stvarnim – očekivanjima, mogućnostima, događajima, predmetima. Takve rekonstrukcije kao da dekonstruiraju svoja referentna mjesta, ogoljavajući ih kroz brojna ponavljanja. Radovi sastavljeni od pred-teksta koji se iznova čita i drugačije doživljava nastoje prikazati repetitivnost kao učinkovito sredstvo transformacije diskurzivne prakse. Drugim riječima: različitost se stvara ponavljanjem. U povratku na prethodni tekst, u igri je razgraničenje između ponavljanja i dupliciranja. Lomovi i imaginacija u umjetničkim postupcima dovode se u vezu s prevođenjem ili metodama reprodukcije. Dekodiranje iluzija ili propitivanje stvarnog na suptilan način očuđuje naše svakodnevno razumijevanje prostora i vremena.
Postupak ponavljanja uključuje i re-kreaciju stvarnosti - prostora, mjesta, pokreta i teksta. Prostornih praksi, svakodnevnih aktivnosti, memorije. Percepcije i medija. Imaginarnih i stvarnih radnji koje ljudi poduzimaju te njihova strukturiranja kroz koja se može uobličiti naznaka razlike.
Tehnikama preobrazbe, hibridizacijom slike, prožimaju se umjetničke vrste i mediji, (re)konstruiraju se priče, povijest i kultura. Pronalazimo karakteristike koje uz različite tehničke mogućnosti uspostavljaju vezu s poviješću (pomoću) medija. Radovi transformiraju privatnu percepciju u vizualni jezik postupcima ironije, ponavljanja, gomilanja, dokumentiranja, jukstaponiranja, fragmentiranja, poetikom intime i autoreferencijalnim aspektima, uspostavljaju odnose prema umjetničkom i izvanumjetničkm kontekstu te prema institucionalnom galerijskom prostoru.
Plakat izložbe "Re/Konstrukcije"
Izlagači...
Igor Eškinja (Oni, 2005.)
Značenjsko polje radova Igora Eškinje leži u propitivanju granica sustava – složenog institucionalnog lanca kao raskrižja na kojem se isprepleću materijalnost djela, publika, te fizički i ideološki prostor galerije. Autor se bavi propitivanjem kreativnih mogućnosti prostornih intervencija i instalacija izvedenih u različitim definiranim prostorima.
Alen Floričić (Bez naziva, 2005.)
U svojim videoradovima, koji su uobičajeno performativnog karaktera, Alen Floričić problematizira autoreferencijalne strategije bliske body artu, gdje kao osnovni motiv rada pozicionira vlastito tijelo i vlastiti lik, dopunjavajući problematiku reprezentacije ispitivanjem i istraživanjem tehničkih mogućnosti digitalne manipulacije slike.
Tina Gverović (Neumorni putnik, 2008.)
Radovi Tine Gverović bave se idejom zamišljenog putovanja i zamišljenih, nestvarnih ili stvarnih mjesta, pitanja vremena i subjekta – putnika, promatrača, dok njihova slojevitost, kompleksnost i isprepletenost tvori specifičnu naraciju.
Nicole Hewitt (Valcer, 2005.)
Nicole Hewitt problematizira pitanja medija, slike, jezika, prevođenja, društva i kulture. Bavi se društvenim konvencijama te propituje i one kinematografske – konvencije korištenog medija. Pronalazimo karakteristike koje uz različite tehničke mogućnosti uspostavljaju vezu s poviješću (pomoću) medija. Na rubovima medija filma i videa, služeći se filmskom sintaksom, stvara videozapis u slow motionu.
Kristina Lenard (Metro, 2007.)
Na tragu istraživanja međuodnosa istinitog i lažnog, ideja Kristine Lenard prisutna u izloženoj fotografiji proizlazi iz prostora između zbilje i fikcije, iluzije i stvarnosti, manipulirane slike. Stvara se prostor uspostavljen prirodom fotoaparata – tehnološke naprave i istraživanja njegovih granica i mogućnosti, te prostora koji omogućavaju digitalne slike i medijske tehnologije manipulacije i simulacije.
Ines Matijević (Penelopa, 2008.)
Preuzimajući mitološke, biblijske ili literarne reprezentacijske modele, bilo da se radi o Penelopi ili Suzani i starcima, preuzimajući stereotipne motive u okvirima kompozicija kojima konstituira situacije, ili pak smještanje rada u okvire rodnog diskursa, storytelling Ines Matijević rekonstrukcija je pred-teksta, priče, reaktualizacija i afirmacija senzibilnosti prema potisnutim ili zaboravljenim tehnikama i mediju.
Robert Sošić (Neutral, 2007.)
Autor koristi jednostavan postupak suprotstavljanja dviju slika. Ponavljanje dvaju jednakih (sličnih) motiva autoru je postalo sredstvo isticanja razlike, dok je za promatrača takav postupak ponavljanja sredstvo uočavanja razlike. Umjetnik nam ukazuje na načine kako se značenje premješta, te kako se okolnosti diskursa rekontekstualiziraju kroz sjećanje i prepoznavanje.
Olja Stipanović (Walking, 2006.)
Radovi Olje Stipanović propituju prostor na kojem se presijecaju fragmenti tijela i teksta, dokumenata, biografije i jezika kao sistema, propituju individualne i kolektivne mitove, metode komunikacije, proizvodnju znakova u svijetu simboličkih razmjena, memoriju, dijagrame emocija i amplitude stanja.
Naoko Takahashi (Good Morning At Night, 2005.)
Naoko Takahashi prisvaja neke odrednice dviju medijskih filmskih vrsta, konstituirajući značenje između privremenih okvira dokumentarnog i eksperimentalnog filma. Film predstavlja verbalni i vizualni zapis performativnog karaktera, uvjetno nazvanog performansa, u kojem autorica, šetačica, flaneur (flaneuse) i stranac, prisvaja prostor nepoznatog grada ispitujući (intervjuirajući) ljude koje susreće na ulici, inicira komunikaciju.
Radno vrijeme Galerije:
- utorak-nedjelja: od 17 do 20 sati
- ponedjeljkom zatvoreno
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7, 31000 Osijek
tel. +385(0)31/320-980
+385(0)31/320-981
fax. +385(0)31/320-978
Muško
Žensko
