U utorak 5. veljače
Dječje kazalište Branka Mihaljevića održat će tiskovnu konferenciju povodom
premijerne izvedbe predstave
"Pepeljuga" autorice
Ane Tonković Dolenčić, a u režiji
Ivana Lea Leme.
Premijera predstave održat će se u četvrtak
7. veljače 2008. s početkom
u 18:30 sati.
U predstavi igraju
glumci Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku: Snježana Ivković, Zvjezdana Bučanin, Areta Ćurković, Lidija Helajz, Ivica Lučić, Tihomir Grljušić, Đorđe Dukić, Inga Šarić, Aleksandra Colnarić, te Ivana Soldo i Miroslav Čabraja,
studenti glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku.
Idejno rješenje
scene i umjetničko oblikovanje
plakata potpisuje Vesna Režić,
kostime Mirjana Zagorec,
koreografiju i scenski pokret Tamara Curić,
oblikovanje rasvjete Miljenko Bengez, a
skladatelj glazbe je Zvonimir Dusper.
Pepeljuga kroz povijest i kroz kulture širom svijeta...
Priča o Pepeljugi je jedna od najpoznatijih i najstarijih svjetskih bajki. Prva,
grčko-egipatska priča o djevojci takvog udesa zabilježena je u 1. stoljeću prije nove ere, a tada je poznata staklena cipelica bila sandala ukrašena ružama koju je djevojci Rhodopis uzeo orao i bacio je faraonu pred noge. Faraon je obišao čitavu zemlju ne bi li pronašao djevojku kojoj ta sandala pristaje. U
kineskoj verziji djevojka Ye Xian gubi papučicu, u
japanskoj verziji djevojka Chujo-hime bježeći od zle maćehe i njezinih kćeri naleti na budističke redovnice koje joj pomažu. Najranija europska Pepeljuga zabilježena je u
Italiji od sakupljača bajki Giambattista Basile početkom 17. stoljeća i poslužila je kao osnova za
francusku verziju Charlesa Perraulta iz 1697. godine i
njemačku braće Grimm u 19. stoljeću.
Već generacijama djeca odrastaju uz priču o djevojčici Pepeljugi, jer su njezine osobine
karakterne kvalitete koje svaki roditelj želi usaditi i svom djetetu. Sretan završetak u pravilu podrazumjeva i ljubav, što dodatno oplemenjuje maštu i optimizam svakog djetinjstva. Odrastajući uz takve priče u sebi gradimo sigurne kutke iz kojih ćemo crpiti snagu za teške trenutke koje ne zaobilaze niti jednu, pa makar i najobičniju biografiju.
Dakle, Pepeljugin se otac, nakon smrti njezine majke, oženio za zlu ženu koja je imala dvije kćeri, ambiciozne i zavidne. Njih su se tri potrudile Pepeljugi zagorčati život. Degradirale su je u sluškinju i na razne je načine pokušavale poniziti. Međutim, ako je netko ponizan, ne može ga se poniziti. Pepeljuga je bila dakle ponizna, skromna, istinoljubiva, strpljiva, miroljubiva i vjerovala je u ljubav. A baš te odlike su kozmička staza za sreću i
pedagoški magnet ove priče. Kada Pepeljugina tuga postane neizdrživa, ova priča postaje bajka. Pojavljuje se fantastično biće iz druge dimenzije i pretvara bundevu u kočiju, miševe u konje, a Pepeljugu u najljepšu djevojku koja odlazi na bal s raskošnom haljinom i staklenim cipelicama. Ondje upoznaje princa i ostaje u legendi.
Iako priču o nepravednoj represiji koja završi trijmfalnom pravdom susrećemo u raznim varijantama u kulturama širom svijeta, Pepeljugu koju poznajemo napisao je francuski pisac iz 17. stoljeća,
Charles Perrault, i svojom je verzojom postavio temelje žanra suvremene bajke europskog kruga.
Kao što je Perrault aktualnostima i suvremenim asocijacijama prerađivao narodne priče u bestseller bajke ne bi li zabavio aristokratsku čitalačku i slušalačku publiku svoga vremena, tako i naša predstava poseže u invetar
pop kulture, ne bi li Perraultovu priču približila današnjoj mladoj publici. To znači da predstava zadržava Perraultov okvir, likove i narativni slijed, ali će u svojoj autorskoj razradi suvremenim dramaturškim postupcima pokušati propitati što je ono što u takvoj priči i danas opstaje kao
bezvremeno. Izazov koji nudi Pepeljuga leži upravo u njezinoj općenitosti i poznatosti. Uz pretpostavku da neke vrijednosti poput skromnosti, strpljivosti i, najzad, vjere u ljubav nikada ne zastarijevaju, još jednom je dobro vrijeme da se takva bajka ponovno ispriča, jer optimizma i sretnih završetaka jednostavno nikada nije bilo previše.
Izvor: Dječje kazalište Branka Mihaljevića
Muško
