La Vie En Rose film je o životu jedne od najvećih šansonijerki svih vremena. Riječ je, naravno, o
Édith Piaf. Film će se premijerno početi prikazivati od utorka
30. listopada 2007. u kinu
Europa u terminu od
21:00 sat.
Ne radi se ni o kakvom holivudskom
remakeu, nego o filmu u kojemu bi trebali uživati svi ljubitelji kvalitetnog filma i kvalitetne produkcije, kao i oni koji štuju izvanredan opus francuske šansonijerke Édith Piaf.
Više o filmu...
EDITH PIAF
LA MOMME / LA VIE EN ROSE, Oliver Dahan, 2007., 140 min.
Scenarij: Olivier Dahan, Isabelle Sobelman
Uloge: Marion Cotillard, Sylvie Testud, Clotilde Courau, Jean-Paul Rouve, Pascal Greggory, Marc Barbé, Caroline Sihol, Emmanuelle Seigner, Catherine Allégret, Gérard Depardieu, Jean-Pierre Martins
Filmska biografija legendarne pjevačice Edith Piaf s
Marion Cotillard u jednoj od najdojmljivijih filmskih uloga svih vremena… Život Edith Piaf "dušu je dao" za filmsku ekranizaciju. Rođena je u siromašnom pariškom predgrađu Belleville kao kći barske pjevačice i uličnog akrobata, a dio je djetinjstva provela živeći s bakom - vlasnicom bordela. Svakodnevica okružena prostitutkama i njihovom klijentelom vjerojatno je utjecala na njezin životni svjetonazor i njezinu osobnost. Sa 16 se godina zaljubila u mladoga dostavljača s kojim je ubrzo imala i dijete – djevojčicu Marcelle, koja je vrlo rano umrla od meningitisa. Pjevačku je karijeru započela s 20 godina, kada ju je Louis Leplée, vlasnik jednog uspješnog noćnog kluba nagovorio da nastupa. A upravo joj je on i dao nadimak
La Môme Piaf (Mala Vrapčica), zbog njezine nervoze pred nastup i visine od 147 centimetara. Iste je godine objavila svoju prvu ploču, a njezina joj je popularnost donijela i poznate prijatelje – redatelja Jeana Cocteaua, glumca Mauricea Chevalierea i pjesnika Jacquesa Borgeata. Uzbuđenja joj u životu nije nedostajalo. Nakon ubojstva Louisa Lepléea čak se našla i na optuženičkoj klupi, a za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno je surađivala s pokretom otpora i prokrijumičarivši krivotvorene putovnice, omogućila je bijeg nekolicini francuskih vojnih zarobljenika. I ljubavni joj je život bio buran – njezina velika ljubav, boksač Marcel Cerdan, poginuo je u avionskoj nesreći, a kasnije se udavala još dva puta. No, stresan je život rezultirao ovisnošću o morfiju, a umrla je istoga dana kada i Jean Cocteau – 11. listopada 1963. od posljedica raka, u 47. godini života. No, njezin ju je tugaljiv i sjetan glas proslavio diljem svijeta, a pjesme kao što su "La Vie en rose" (1946), "Hymne á l`amour" (1949) i "Non, je ne regrette rien" (1960) rado se slušaju i dan danas.
Pojavljivanje na festivalima...
- Berlin International Film Festival 2007. Nominated / Golden Berlin Bear (Olivier Dahan)
- Cabourg Romantic Film Festival 2007. Best Actress (Marion Cotillard)
- Hollywood Film Festival 2007. Breakthrough Award (Marion Cotillard)
- Seattle International Film Festival 2007. Best Actress (Marion Cotillard)
Komentari gledatelja su vrlo pozitivni i ohrabrujući za sve koji imaju namjeru pogledati ovaj sjajni francuski film, a kreću se od "Izvanredan" i "Odličan! Odličan!", preko "Zasad je na mojoj ljestvici maksimalne moguće ocjene zaslužilo samo troje ljudi - dvojica muškaraca (Al Pacino u "Pasje poslijepodne" i Jack Nicholson u "Gospodin Schmidt") i jedna žena (Ellen Burstyn u "Rekvijem za snove") - a danas ljestvici pridodajem još jednu ženu. Cotillardova zaista oduševljava." sve do "Ovakvi filmovi se vise ne rade u Hollywoodu! Masterpiece!" i "Prekrasan film… Obično me nervira kad film traje preko 2 sata, ali sinoć nisam ni osjetila tu duljinu."
Službena stranica filma je
www.edithpiafmovie.com
Ponudu osječkih kina pogledajte u našoj rubrici
KINO danas.
Muško
Žensko
