POVIJEST PIVA
Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića.
Praktički se konzumira u svakoj zemlji svijeta pa tako i kod nas. Tijekom 1985. ekipa Nacionalnog škotskog muzeja iz Edinburgha iskopala je u Rumu, na jednom od hebridskih otoka, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobiven je naputak za pivo, koje se pravilo iz ukomljene zobi, ječma, meda i paprati.
Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u pretpovijesnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti... Proizvodilo se iz ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi začinjali su ga raznim mirodijama i medom. Današnji glavni sastojak - hmelj počeo se koristiti tek u VIII stoljeću. Općenito se drži da su pivopijska središta u starom vijeku bila u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo poslije preuzeli Grci i Rimljani.
Od pamtivjeka je bilo sredsvo za osvježenje i uživanje, ali i hrana, pa i lijek. Prinosilo se kao žrtva bogovima, koristilo se u religioznim obredima, ali ipak iznad svega bilo je piće običnih smrtnika. Pili su ga još stari Sumeri i čuvali tajnu njegovog pravljenja. Kralj Hamurabi ga je uvrstio u svoj zakonik i trgovao njime sa svojim susjedima. Faraoni su ga nosili sobom na svoj put u zagroban zivot, ali su njime pojili i radnike koji su gradili piramide, da bi za njega bili spremni. Pili su ga stari Grci, prije nego što je vino osvojilo ovo područje. Rimljani su ga naslijedili, a plemena koja su im oduzela sjaj nosila na sve svoje pohode. Ni jedan poznati ep nije spjevan, a da mu u njemu nije posvećena dužna pažnja. To je oduvijek bilo piće koje je donosilo osvježenje, utaživalo glad, davalo snagu i poticaj, ali i umirivalo i opuštalo.
Oduvjek su ga pili i bogati i siromašni, iz zlatnih vrčeva i glinenih vrčeva, da bi osjetili njegova dragocijena svojstva. Pilo se da bi se umoran težak nakon teškog rada okrijepio i povratio u život, ratnik dobio energiju za napore koji ga očekuju, žedan napojio i osvježio, opterećen opustio i odmorio, bolestan okrijepio i razveselio, a onaj koji pati od nesanice lakše utonuo u san. Djeluje kao hrana i kao lijek. Ono utaži glad, ali i osnaži organizam. Smiruje živce, a oživi cijelo tijelo. Naravno mora se piti sa razumom i sa mjerom. Oni koji su se o to oglušili osjetili su posljedice.
Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stupu od crnog diurita - vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, babilonski kralj (1729. - 1686.g.p.n.e.) kaže: "Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni".
Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobivali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dvije do tri litre.
Riječ pivo (birra, bier, beer, bire) nastala je u samostanima negdje između šestog i sedmog stoljeća, u vrijeme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem vijeku proizvodnjom pive bavili su se samostani, a danas je to snažna grana industrije. Najveći proizvođači su Njemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.
Povijest piva se nastavlja kroz Sumerane, Etrušćane, Rimljane, nordijske barbare i nakon toga kršćansku europu. Redovnici su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz "medicinskih" razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno kršćanskim ljekovitim napitkom", što ga je trebalo uključiti u samostansku prehranu, a smjelo se piti i u dane posta.
U početku, pravljenje piva bilo je isključivo žensko umijeće. Žene su bile te koje su ga varile i prodavale, a ako bi izazvalo čudno ponašanje pretjerano revnih gostiju, zbog toga bi bile i spaljivane kao vještice. Slavu pravljenja dobrog piva, kasnije su preuzeli svečenici i često po njemu postajali daleko poznatiji nego po duhovnim načelima. Pivo je postalo unosna radinost, a umijeće njegovog pravljenja donosilo je ugled i prestiž. Na njemu su bogati postajali još bogatiji, a siromašni su na njega trošili posljednju paru.
Pivo se pije u svakoj prilici. No dok je kod nas gotovo šokantno piti pivo uz ribu, to je sasvim uobičajeno u Belgiji, Njemačkoj, Engleskoj... Uzgred, u tim zemljama jede se češće i više ribe nego kod nas. Kad se pije puno pive, jednostavnije je piti točeno. No, poznavatelji tvrde da je ipak puno ukusnije pivo iz boce
Prva obrtnička pivovara u Hrvatskoj bila je u Zagrebu i to 1721. godine. |
Muško
Žensko
Nebitno
i moje društvo je pilo to sranje cijelu noć, izrigali smo cijeli hotel a istu tu noć je nastala i famozna fotografija "guzice". znate otprilike o čemu se radi.
" Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna, bolje jedna stara baba nego djeva mlada!" 
"Whose bike is it baby? It's Zeds. Who is Zed baby? Zed's dead."
priupitah se što TI misliš o pivima ovak općenito. najbolja, najgora, nezaboravna, za prebit se, uz ekipu, poslje sporta itd. najgora pijanstva vezana uz pivo, opisi događaja, anegdote sve živo i mrtvo itd.
