Može grješka i greška, griješka nikako. Naime, glagol je pogriješiti, pri tvorbi imenice dolazi do kraćenja jata (jat se krati u e ili je), a kad imamo pokriveno r, tj. suglasnik+r+je, onda dođe do te nedoumice, ispada li ili ne ispada j? Ja sam na stajalištu da treba pisati greška, tj. da se ne piše j iza pokrivenog r (osim kad je se r nalazi na morfemskoj granici, kao u odrješenje). U jeziku kao sustavu, tj. novoštokavskim govorima ako imamo suglasnik + r + je, onda j ispada. Jezik kao standard trebao bi pratiti jezik kao sustav, bar u najvećem broju slučajeva, kao i pratiti uzus. Oni koji zastupaju pisanje j iza pokrivenog r pozivaju se na tradiciju i kažu da je ispadanje "j" nametnuto Novosadskim pravopisom. Time dolazimo do Zagreba, tj. famoznog Zagrjeba. Ne može nikako biti Zagrjeb zato jer ime Zagreb, prema legendi, dolazi od zagrabiti (legenda o Mandi i banu), pa tako imamo Zagreb, dakle, nema tu nikakvog jata, kraćenja jata i pokrivenog r pa da bi se onda pisalo Zagrjeb. Inače, ta famozna 3 pravopisna pitanja (ne ću/neću, pisanje d i t ispred c, pisanje j iza pokrivenog r) nisu u žarištu jezikoslovlja, to su rubna pitanja, često tu ima i politike, ideologije, tradicije, kao i pri svakom normiranju. Ista je stvar i s natječajem za najbolju novu hrvatsku riječ. To je natječaj kojem mogu pristupiti svi, mogu poslati riječ kojim će zamijeniti neku tuđicu u hrvatskom jeziku, ona ne smije biti zabilježena ni u jednom hrvatskom rječniku. A ne održava se u Zagrebu jer je u biti posvećen dr. Ivanu Šreteru koji je bio iz Lipika (ili okolice, nemojte me držati za riječ), a koji je bio proganjan jer je uporabio riječ časnik dok je pisao medicinski nalaz jednog srpskog oficira, a tijekom rata je ubijen. Inače, suvremena lingvistika podijeljena je u 2 velike struje - funkcionalni i formalni pristupi jeziku, u središtu je zanimanja već 50-ak godina sintaksa, tu su i sociolingvistika, pragmalingvistika, a lingvistika se povezuje i s psihologijom i medicinom (psiholingvistika i neurolingvistika), lingvisti sudjeluju u objašnjavaju funkcioniranja ljudskog mozga i kognitivnih sposobnosti. A koliko je lingvistika bitna, govori podatak da su lingvistička razmišljanja bila dio strateških istraživanja u SAD-u od 50 pa do 70-ih godina 20. stoljeća i financirana od strane američke vojske. Zatim, kako bi se učili strani jezici da nije bilo jezikoslovaca koji bi opisali gramatiku, pravopis, leksik svih tih jezika? Ne možemo svi otići u stranu zemlju i tamo živjeti kako bismo naučili jezik. Zatim, razne vrste šifriranja - povezana s logikom, matematikom, ali i lingvistikom, i to je vrsta jezika. Pragmatička istraživanja pomažu i u edukaciji, objašnjavanju javnog jezika. Strukturalizam, koji je nastao u lingvistici, obilježio je praktički sve znanosti, posebno antropologiju (netko čuo za Levi-Straussa???). Kad ljudi imaju problema s govorom, obrate se npr. logopedu, koji svoje spoznaje također vuku iz lingvističkih istraživanja. Evo, i tako mi jezikoslovci tratimo vrijeme i pridonosimo povećavanju hrvatskog duga. Zatim, govori se o prijavama za pretpristupne fondove EU-a - francika, što misliš, da bi prihvatili nečiju prijavu da je puna pravopisnih i gramatičkih pogrešaka? I tvoje famozno objašnjenje spavačice i spavaćice - zašto se ne bi mogle uporabiti u istoj rečenici, tj. tad spavačica nije spavaćica??? I kakve veze ima ako se riječi ne mogu naći u istoj rečenici? Zato se ne moraju pisati različito??? Što se tiče rečenica s ali, gramatički tu nema razloga da se ne mogu uporabiti, u potpunosti su ovjerene, štoviše, ponekad je i potrebno, ovisi što želimo izraziti, ali recimo da nije baš odlika njegovanog stila, pa se zato preporuča izbjegavanje, ali stil nije dio gramatike i nema veze s gramatičkom ovjerenošću. Francika, srdžba nije jedini primjer, mislio sam na jednačenje po zvučnosti, kad se nađu dva fonema različita po zvučnosti, oni se jednače, pa prvi popušta, i prelazi u zvučni parnjak ako je drugi bezvučni i obrnuto. Ne može biti đ zato što je zvučni parnjak od "č" "dž". I znaš li uopće što je položajna varijanta? Pa naravno da znaš, i znaš sve o jezikoslovlju, ne bi kritizirao ono što ne poznaješ dovoljno, pa to rade oni koji su doveli Hrvatsku u ovo stanje i oni koji ne znaju ispuniti prijavu za pretpristupni fond EU-a. I netko je rekao da je hrvatski jedan od rijetkih svjetskih jezika koji ima isti izgovor i pismo - nijedan jezik nema isti izgovor i pismo (zbog postojanja alofona, a i da je izgovor isti pismu, onda bi Englezi pisali fonetski, to je onaj izgovor u uglatim zagradama), jezici koji imaju fonološki ili djelomično fonološki pravopis imaju bliži izgovor i pismo, dok jezici s morfonološkim i etimološkim pravopisom imaju puno veće razlike između pisma i izgovora, i govornici tih jezika imaju puno veće probleme s pravopisom nego mi. I postoji dosta jezika koji imaju otprilike istu razinu sličnosti izgovora i pisma kao i hrvatski (broj ne znam). Zašto postoje razlike u pravopisima različitih jezika - stvar je to povijesnog razvoja jezika te raznih dogovora jer pravopis dobrim dijelom jest dogovor.
Netko je rekao da ima problema s pisanjem ije/je - tu jesu nastali problemi razlikovanjem, poprilično je nepotrebno, pisala se riječ s ije ili je, svi izgovaramo je (osim u nekim štokavskim ijekavskim govorima, posebno u istočnoj Hercegovini), jedina je razlika izgovaramo li dugo ili kratko je. |
Muško
Nebitno
evo recimo meni neide je i ije pa zahtjevam da uvedemo ekavicu , naime zbog je i ije i jesmo u svim ovim gospodarskim problemima 
