Ali ako baš hočeš idemo dalje...
KOZMOLOŠKI ARGUMENTI - najstariji elementi (znanstveni, filozofski postupci po kojima svi pa i oni najpriprostiji dolaze do spoznaje Božje opstojnosti. Ništa nije nastalo samo od sebe. Nema zakona bez nekog zakonodavca.
Zasniva se na zahtjevu zdrave pameti da svešto postoji mora imati dovoljan razlog svog postojanja, zašto postoji? Razlog nije u samim bićima. Da smo nužni morali bi uvijek postojati, a mi ne postojimo uvijek! Pa da vidimo tih 5 puteva kozmoloških dokaza:
1. PUT IZ ZBIVANJA
- prvi put polazi od činjenice da u svijetu postoji zbivanje, odnosno promjena, tj. prelaženje iz potencije u akt. Budući da akt mora prethoditi potenciji (Aristotel) mora postojati biće koje je iskonski začetnik zbivanja, tj. biće koje je Čisti akt, tj. Bog.
Našim osjetilima primjecujemo da se nešto zbiva. Sve što se zbiva prima gibanje od nekog drugog bića. Gibanje prima biće koje se nalazi u stanju potencije prema drugom biću. Pokrenut gibanje znači izvesti nešto iz mogučnosti u zbiljnost (iz potencije u akt). Nemoguće je da jedno biće bude istovremeno u stanju akta i potencije. Ili jesi ili nisi. Nemoguče je da nešto bude istodobno i u istom pogledu začetnik i primalac gibanja, odnosno da samo sebe statavlja u gibanje. Sve što se zbiva prima gibanje od drugog bića.
2. OD POJMA PROIZVODITELJA
- polazište drugog puta. Svaka stvar mora imati svoj proizvodni uzrok. Taj niz mora imati svoj početak u biću koje za svoje postojanje ne treba proizvodni uzrok, koje je samo po sebi dovoljno, ne uzrokovano i koje je Bog. Ne postoji iskonski proizvoditelj.
Mora postojati iskonski pokretač od koga je sve krenulo.
3. IZ ČINJENICE POSTOJANJA NENUŽNIH (KONTINGENTNIH) BIĆA
- kontigentna = bića koja mogu postojati i ne postojati.
Ona ne mogu postojati svagda. Ono što može biti jednom bilo kada može i da ne postoji. Kad bi sva bića bila takve mogučnosne prirode uslijedilo bi to da nekada nije bilo ničega. Kad bi to bilo istina onda ni sada ne bi bilo ničega. Ono čega nema može nastati tek posredovanjem nečega što već postoji. Ako nekoc nije bilo ničega onda ništa nije moglo nestati.
Ne možemo očekivati da iz ničega nastane nešto. Nisu sva bića mogučnosne prirode i mora postojati NUŽNO BIĆE (logika). Neko samostalno, nužno biće.
4. IZ STUPNJA SAVRŠENSTVA
-koji postoje u bićima u ovom svijetu. Svi oni upućuju na jednu puninu savršenstva, pa se dolazi do toga da mora postojati biće koje ima puninu savršenstva, a to je Bog. Postoji punina istine, dobrote, plemenitosti... Postoji nešto što svim bićima priopcuju savršenstvo.
5. IZ SVRHOVITOSTI
- postojanje svrhovitosti u svijetu. Bića koja nemaju razum djeluju svrhovito (npr. životinje), a to upucuje na činjenicu da mora postojati jedno razumno biće koje je ovaj svijet razumno uredilo!!