Ova tema ide i na dušu roditelja, naime moja oba roditelja su radila cijeli svoj radni vijek, bila sam sama kod kuće sa ključem oko vrata i ako sam išla poslijepodne u školu ručak me je čekao u termosici, a vekerica je zvonila kad se trebam početi oblačiti i krenuti u školu. Nakon što sam naučila grijati si ručak i na sat sve sam radila sama. U slučaju da idem ujutro u školu moja mama se budila u 5 i 15 , pravila sendvič za svo četvero..tako da sam ja prije škole popila bijelu kavu, imala goto fini sendvič i jogurt..iako je u školi osnovnoj bila kuhinja sa obrokom no po procjeni moje mame nedovoljnim. U srednjoj školi se procedura nastavila, sve do 3. srednje kad sam jela sendvič iz kantine koji je bio slične kvalitete kao i onaj mamin. Puno je lakše klincu ugurati u ruke novec i bog te veselio..to što će oni pojesti u pekari ili kupiti u Lidlu nije obrok koji ti daje dovoljno energije da funkcioniraš pet šest sati u školi.
U razredu sam imala jednu prijateljicu koja je uvijek tražila gric od mojeg sendviča jer je bila gladna, a njezina ljena mam je bila kod kuće dakle nikada nije radila i nije se udostojila probuditi i pripremiti sendvič svojem djetetu za školu. Moja mama je imala radno vrijeme od 7 sati i ništa joj nikad nije bilo teško napraviti za svoju obitelj. |