U Americi, hitnu pomoć pružaju osobe sa završenim tečajem prve pomoći. Ovisno o razini tečaja svrstani su u BLS (basic life supp.), ILS (intermediate life supp.), ALS (advanced life supp.) i paramedic. U gotovo svakoj ustanovi postoje protokoli na 200-injak stranica u kojima su detaljno opisani postupci svih mogućih scenarija na terenu. Dakle nešto tipa kuharice.
Ako u Americi, koja zasigurno ima najviše intervencija HMP u svijetu, takav model funkcionira, ne vidim zašto ne bi i kod nas. K tome, tamo rade laici s tečajem, a kod nas bi radile medicinske sestre i tehničari sa 4 godina srednje škole, koje u startu sigurno imaju više znanja od laika s tečajem.
Ukoliko bude obveza da radi viši i visoki kadar, vms/vmt, dakle osobe sa 7 godina obrazovanja, i uz primjerene protokole, hitna pomoć će biti na izuzetnom nivou.
A vezano uz "znanje i kvalificiranost" sestara i tehničara, u gore spomenutoj Americi, tim hitne pomoći ukoliko želi primjeniti lijek ili izvesti zahvat za koji nemaju ovlasti - moraju tražiti odobrenje medicinske sestre ILI liječnika lokalne bolnice. Također, kod njih postoje doktorati iz sestrinstva, magisteriji, specijalizacije i ostale prednosti struke koje ćemo mi dočekati tek kroz nekih 200-injak godina.
Btw, liječnik može imati neznam kakvo znanje i iskustvo, u vanbolničkim uvjetima ne može napraviti ništa više nego tehničar. |
Nebitno
