#83: Re: Predstavljanje spomenika 'crvenom fići' 27. lipnja Autor: inspektorat,
Postano: 27.06.2011. 19:26
Eto, za pocetak, posto vidim da je rana od gelera uvjet za stav o spomeniku, mogu potvrditi da sam za vrijeme rata dobio jedan mali geler u ledja. Mali ali ipak se racuna 
I ja sam tog dana bio na raskrizju i vidim da ovdje vlada opca amnezija oko toga sto se tocno dogadjalo tog a i prethodnih dana. U danima prije 27. lipnja, JNA je pod okriljem noci u manjim kolonama vojnih vozila Vukovarskom prevozila oruzje i vojnike iz nekadasnje Bijele kasarne u Donjem gradu prema Poligonu C u blizini obilaznice. Uglavnom su to bili vojni kamioni, oklopni transporteri, haubice i tome slicno. Tek bi se tu i tamo zalomio koji tenk. Ove kolone su uglavnom prolazile neopazeno, skretale na podvoznjak prema Sjenjaku i odlazile van grada. Onda je koji dan prije 27. lipnja u pol bijela dana nekoliko tenkova kroz gradsku vrevu krenulo istom rutom, skrenulo na Vukovarskoj lijevo u Klajnovu i produzilo ispod podvoznjaka na Sjenjaku, izazvavsi totalni kaos i revolt.
Ja sam tada bio klinjo s VBK, koji je iz drustva saznao da ekipe s VBK i Sjenjaka planiraju pripremiti molotovljeve koktele, kamenje, gajbe i tome slicno i organizirano dezurati u slucaju da se nesto slicno ponovi. Uz Vukovarsku su tada na strateskim mjestima sakrivene gajbe s koktelima i kamenjem. 27. lipnja se u kasnim popodnevnim satima zacula buka tenkovskih motora i naravno nije trebalo dugo da se tadasnji "klipani" okuraze i zasuju tenkove pripremljenom rekvizitom. Bilo je to sve skupa malo traljavo, od bacenih koktela zapalio se samo jedan i to na kratko, letjele su daske, a bome i glave kupusa pokupljene sa standa na autobusnoj stanici kod Drvljanika.
Mi klinci smo takodjer trcali uz tenkove i bacali sto smo dohvatili. Sve se to dogadjalo na potezu izmedju pruge na VBK i autobusne stanice na Sjenjaku. Zbog automobila na cesti tenkovi se nisu bas brzo kretali, pa je sve to trajalo relativno dugo. Do tada se vec na raskrizju Vukovarske skupilo dosta ljudi, a nekih 10-ak metara prije ispaljen je i rafal upozorenja. Nisu pucali direktno u ljude, nego preko glava, u smjeru STUC-a ali kaos je bio potpun.
I onda napokon tenkovi dolaze do raskrizja, na kojem se do trenutak ranije normalno odvijao gradski promet, gaze jedan drugi automobil te po prvi puta nastavljaju ravno prema Gajevom trgu. Normalno, u tom trenu hrpa ljudi izlazi na raskrizje, stvara se guzva, panika. U iducih 10 minuta raskrizje je okupirano policijom, snimateljima, novinarima i gradjanima.
Tada iz pravca Bijele kasarne dolazi jos jedan konvoj od 2 tenka i transportera i njih zapravo mozete vidjeti na ovoj snimci. Onu prvu kolonu nitko nije snimio. Takodjer, osobno mi se nikad nije cinilo da je fico ostavljen u sred raskrizja kao nekakva barikada. Covjek je usao u raskrizje i na 50 metara od sebe ugledao tenk u traci u koju je zelio skrenuti. Izasao je iz auta, vjerovatno ocekujuci da tenkovi kao i danima ranije skrecu prema podvoznjaku. A ostalo je povijest.
Meni je od tog dana ipak najvise u sjecanju ostala scena moje uspanicene mame koja je dojurila na raskrizje, scepala moju mladju sestru za kosu i po podu ju odvukla iza najblize zgrade taman negdje u onom trenu kad su poceli pucati. Stari i ja smo zalegli na rub nekadasnje rupe...
Eto, to je ono cega se sjecam, a oni koji su bili tamo '91. neka slobodno nadopune!
|