TIHOMIR MATIJEVIĆ/DUGA EKSPOZICIJA
Izložba Tihomira Matijevića predstavlja umjetnikov refleksivan povratak vlastitim radovima kroz proces rekontekstualizacije i recikliranja skulptura. Matijević koristi svoja prethodna djela – cijele skulpture ili dijelove prijašnjih kompozicija – kako bi stvorio posve nove, kompleksne cjeline. Time produžuje život svojih djela, ali i otvara prostor za njihova nova značenja i tumačenja. Njegov postupak, međutim, nije destruktivan, već integrativan – sintezom starih i novih elemenata te stvaranjem posve novih, do sada neizlaganih radova koji ulaze u dijalog s onim prethodnima, nastaje duhovita kiparska igra značenja i oblika, u kojoj ironija i humor vode glavnu riječ. Matijević s lakoćom balansira između ozbiljnog i zabavnog – njegova djela jednako pozivaju na smijeh i promišljanje. Ironijskom pronicavošću, s dozom cinizma, komentira umjetničke konvencije, društvene pojave i vlastitu poziciju umjetnika, opipavajući granice umjetnosti i kiča, skulpture i spomenika, „visoke“ umjetnosti i umjetničkog obrta, klasičnih formi i popularnih simbola.
Nisu mu strani ni citati iz svijeta javnih spomenika, koje s lakoćom preokreće u parodiju: poput Spomenika vrtnom patuljku ili Spomenika Snješku Bijeliću. Jedna od upečatljivih intervencija je bista Richarda Burtona (u partizanskom liku Josipa Broza Tita) s podsmješljivim natpisom o popustu zbog isteka roka trajanja – značenjski višeslojan i duhovit komentar na prolaznost slave i kulturnu te društveno-povijesnu potrošnju. U instalaciji Fontana Deponija, Matijević koristi stare igračke, plastične štakore i tekućinu iz akvarijske pumpice spajajući „kič“ s kritikom konzumerizma. U radu Sanjao sam revoluciju, prikazuje vlastitu obitelj u revolucionarnoj pozi, miješajući osobno s kolektivnim sjećanjem, satiru s emocijom. Svi radovi nastavljaju karakteristične stilsko-morfološke konture Matijevićeva kiparskog izričaja. No, kiparska forma kod Matijevića nije puki oblik, već nositelj priče, kritike i igre.
Matijevićeva poetika ne temelji se na groteski, nego na duhovitom zaokretu i reinterpretaciji, na humornoj subverziji. Iako se dotiče spomeničkog jezika, ne bavi se veličanjem već teži propitivanju – autoriteta, ideologija, vrijednosti, konvencija (ne samo društvenih, već napose onih umjetničkih). Umjesto (spomeničkog) patosa, Matijević nudi ciničnu distancu, suptilnu ironiju, estetsku razigranost. U tom smislu naslanja se na domaću tradiciju duhovitog i ironičnim humorom obilježenog kiparstva, ali njegov je izraz prepoznatljivo osoban.
Ova izložba rezultat je dugogodišnjeg umjetnikova iskustva i kiparskih kontemplacija o, prvenstveno, ideji skulpture u ulozi spomenika. No, ona ne donosi samo skulpture, već i promišljanje o samoj ulozi umjetnosti u fluktuirajućem vremenu današnjice – u kojem nije loše, s vremena na vrijeme, nasmijati se i sebi i svijetu. Daniel Zec
BIOGRAFIJA
Tihomir Matijević je rođen 1975. godine u Našicama. Studirao je na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Indiana University of Pennsylvania. Doktorirao je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlaže od 1998. godine na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se kiparstvom, stripom i pisanjem. Dobitnik je nagrade Ex aequo na 22. slavonskom biennalu, jedne od tri jednakovrijedne nagrade na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva i posebnog priznanja AICA-e (Međunarodno društvo likovnih kritičara), te posebnog priznanja na 40. Splitskom salonu. Do sada je objavio knjige: Torta i bronca, traktat o ulozi skulpture u javnom prostoru, (MLU, Osijek, 2013. g.), Na ruskom se umjetnost kaže iskustvo, (zbirka eseja, Meandarmedia i AUK, Zagreb, Osijek, 2020. g.) i strip albume: Ljubav & cigarete, (HAS, Osijek, 2022. g.) i Cvijeće na šanku, ( HAS, Osijek, 2020. g.), za koji je dobio nagradu za najbolji strip album na internacionalnom strip festivalu Supertoon u Šibeniku, 2021. g. Zaposlen je kao red. prof. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Član je HDLU-a Osijek od 2000. godine.
Nebitno
