U Arheološkom muzeju otvorena izložba "Batina - tisućljetni svjetionik na Dunavu"
Otvorenje izložbe "
Batina – tisućljetni svjetionik na Dunavu" održat će se u
srijedu, 3. studenoga 2021., u 13 sati u
Arheološkom muzeju u Osijeku.
Na krajnjem sjeveroistočnom završetku Banskoga brda, gdje se ono susreće s Dunavom, smješteno je jedno od najistaknutijih europskih arheoloških nalazišta – ono u BATINI (KISKŐSZEG). Brojni arheološki nalazi potječu s visokoga lesnog platoa koji je od rijeke i okolne Panonske nizine odvojen strmim padinama. Njegov krajnji sjeveroistočni završetak naziva se Gradac, koji je na jugozapadnome kraju odvojen od susjednoga položaja Sredno dubokim prirodnim usjekom – surdukom.
Batina je danas sinonim za razdoblje kraja brončanoga i početke željeznoga doba – 11.-početak 6. st. pr. Kr. – kojega su obilježili nositelji daljske grupe čiji su brojni nalazi dospijevali u prestižne europske muzejske zbirke.
U jesen 2008. godine Arheološki muzej Osijek, uz sudjelovanje Instituta za arheologiju i Odsjeka za arheologiju HAZU-a, započeo je rad na projektu Arheološka baština Baranje s ciljem evidentiranja arheoloških nalazišta. Tom su prilikom na položaju Sredno pronađeni ulomci keramičkih posuda i spaljenih ljudskih kostiju koji su ukazivali na mjesto groblja, što je potvrdilo i otkriće zemljanih humaka – tumula. Pokusna istraživanja započela su 2010. godine te se u kontinuitetu provode do danas. U istraživanjima je obuhvaćena površina od 4.350 m2 te su otkriveni brojni paljevinski grobovi daljske grupe kao i rimski paljevinski te kosturni grobovi.
U kratkome pismu 1914. godine Heinrich Bátor iznosi svoje misli o nalazima iz Batine: „..sva nalazišta su već gotovo iscrpljena – iz godine u godinu nalazi se sve manje nalaza“. Ipak, istraživanja koja se provode od 2010. godine pokazala su kako to, na svu sreću, niti izdaleka nije bilo točno.
Rezultati provedenih istraživanja u posljednjih deset godina, uza sve nalaze pronađene od kraja 19. stoljeća, svjedoče kako smo na najboljem putu da naselje na Gracu u Batini predstavimo kao svjetionik na Dunavu na kraju brončanoga i početkom željeznoga doba čiji značaj nije bio zanemariv niti u drugim vremenskim razdobljima.
Nebitno
