U
Muzeju likovnih umjetnosti u
četvrtak, 14. listopada 2021. održat će se otvorenje izložbe:
Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti, više kustosice i autorice izložbe
Valentine Radoš. Stručna suradnica tekstualnog dijela vezanog za izložbu je
Sonja Briski Uzelac, a samu biografiju sastavila je majka
Gorana Fruka, Đurđa Sučević Fruk. Početak je u
19:00 sati.
Izložba je posvećena te potaknuta donacijom devet slika Gorana Fruka, poklonjenih Muzeju likovnih umjetnosti od strane umjetnikove majke 2018. godine. Dio je opširnijeg izložbenog projekta Akvizicije 2016. – 21. Uz poklonjena djela, izložba se također sastoji od radova posuđenih iz obitelji umjetnika te pruža uvid u Frukovo stvaralaštvo u kontekstu pluralizma ranog postmodernističkog razdoblja i post-konceptualne umjetničke prakse 80ih i 90ih godina prošlog stoljeća. Umjetnikovo eksperimentiranje materijalima i tehnikama, na granicama percepcije slike i slikovnosti, Frukovom se radu manifestira kao istraživanjem granica platna kao ultimativnog umjetničkog objekta. Uz uvid u Frukov slikarske domete, izložba je također posvećena nastavku života umjetničkog djela i nakon smrti samog autora – u ovom slučaju prvenstveno kroz zalaganje i brižno čuvanje Frukove ostavštine od strane njegove majke Đurđe Sučević Fruk za vrijeme njezina života.
GORAN FRUK (1959. - 1993.)
„Rođen je u Zagrebu, a tu se i školovao: nakon gimnazije studirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Pjesme je počeo pisati u gimnaziji. Prva knjiga pjesama „Skladanje s ostalim“ objavljena je 1985. godine kada je bio na Akademiji likovnih umjetnosti. U vrijeme svojih samostalnih izložbi i sudjelovanja na brojnim grupnim izložbama pisao je poeziju i počeo pripremati zbirku pjesama naslovljenu „Rast na drugu stranu“. Bio je alpinist, pa je povezao studente ALU-a s alpinistima u izvođenju niza umjetničkih akcija, od kojih su neke zahtijevale i alpinističke vještine.
Kao multimedijski umjetnik posebno je poznat po performansima i povezivanju različitih aspekata umjetnosti i života.
U vrijeme snažne umjetničke aktivnosti i poleta, na silazu sa Sljemena u blizini Zagreba, na putu što ga je poznavao odmalena, pao je i nije se više probudio. Ostavio je bogat opus umjetničkih djela, ali i mnogo neostvarenih planova za buduće raznolike radove..“ Biografiju sastavila Đurđa Sučević Fruk
„… življeno vrijeme ima obilježje iskustva umjetničkog vremena, pri čemu jedno uvjetuje drugo. Tako je zabilježio Vlastimir Kusik u svom izvanrednom tekstu i vjerujem da je u pravu. Fruk je ubrzano živio i disao oba vremena – prvo ograničeno trajanjem tijela i drugo ničim ograničeno – jer je kronologija života rastezljiva kategorija koja nije nužno življena u jednom smjeru. Pa je tako Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti… jedini logičan naziv ove izložbe i dionice priče o Goranu Fruku (izgovorila ju je prvi put Sonja Briski Uzelac u razgovoru s Đurđom Sučević Fruk, koja je bila oduševljena i stoga je ova izložba dobila upravo taj naziv). I to prvenstveno zahvaljujući brizi i ljubavi njegove majke. Nažalost, nije doživjela njegovo predstavljanje u Osijeku iako mu se nadala i iznimno veselila. Naime, u devetom desetljeću života, još uvijek u punoj snazi i poletu, jednoga se jesenskog dana popela na Sljeme. Spuštajući se, spotaknula se i pala, pri čemu je slomila kuk. Od posljedica tog pada pola godine kasnije preminula je i ova je izložba posvećena upravo njoj.“ Iz kataloga više kustosice i autorice izložbe Valentine Radoš
„Planirati ono što se već dogodilo, uz urušavanje, bez kretanja. Ruševine, navodno, pamte. Navodno čuvaju tragove, bez zaborava postoje kao znak zaboravljanja. Igrati igru, ne kretati se? Onda još kasnije, ili prije ili uvijek, ne bude ništa, jer, to je posljedica poništavanja.“ Iz knjige Gorana Fruk, Fruk – Fruk the book
Nebitno
