Nepravda

Rekao sam zbogom kockarske noći
Skitnje, tučnjave, kafane i trebe
Od trena kad ušla si u moj svijet
U srcu je mjesta samo za tebe

Osjećaj takav još spoznao nisam
K'o u trinaest-nulapet toga dana
Kad babica je izašla sa smiješkom:
"Curica, tri kile i četristo grama!"

Prvim pogledom si me osvojila
Prvom suzom zaboljela
Punih pet godina svojim osmijehom
I svakim pokretom sreću donosila

Al' jednog dana mjesto tvog smijeha
Probudi me stravična tišina
Lagano odškrinuta vrata
Tragovi kočenja, miris benzina

Kočija smrti usnulog šofera
Na haubi ostaci tvog šeširića
A s druge strane, na polju ciklama
Beživotno tijelo moga leptirića

I dok u meni polako život se gasi
Vrag ga slamkom siše svakoga trena
Nadam se da s anđelima mirno spava
Moje malo zlato, moja Lorena