Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



[INTERVJU] Aklea Neon: 22 stvari koje morate znati prije putovanja u Peru

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Redakcija 031
Offline
Avatar

Ukupno postova: 65440
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 06.03.2020. 18:46 
Naslov:  [INTERVJU] Aklea Neon: 22 stvari koje morate znati prije putovanja u Peru
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Mlada Osječanka kantautorica Aklea Neon živi svoj san. Uspješno spaja dvije strasti, glazbu i putovanja, jedno od drugog crpi inspiraciju, a sve se to može primijetiti i na njezinom stilu interpretacije i žanrovske opredijeljenosti.

Aklea Neon slikama, riječima i glazbom dočarala Peru.

Po prvi put u ulozi predavača putopisnog predavanja, Aklea, pravog imena Dorotea Zovko, publici je otkrila kako joj je Peru 'najsvježije putovanje' na kojem je 'najviše izrasla', a usput i snimila spot za zadnju pjesmu.

Što znači putovati s nekim, što znači putovati sam, što znači imati hrabrosti odvojiti se, kako se ponašati s lokalcima, kolike su temperaturne razlike, trebaju li tablete za visinsku bolest ... neke su od stvari koje je osjetila na vlastitoj koži, a radije bi da joj ih je netko rekao prije puta.

Kroz Peru je mjesec dana putovala motorom, jer se tada zaljubila u jednog digitalnog nomada koji tako prošao svijet. Kad se putuje tako dugo često se mijenjaju hoteli, hosteli, šatori i važno je 'znati gdje se treba vratiti', kaže Aklea, koje bi voljela da je umjesto knjige koju je nosila 'da ima što čitati dok putuje', radije čitala znakove koje su Inke ostavile po cijelom Peruu. Oduševila ju je njihova kuhinja zbog koje je na trenutak prestala biti vegan, egzotično voće neobičnog izgleda i okusa, susrela se s lokalnim ljudima i njihovim ženama koje su je upoznale nekim običajima poput izrade tradicionalnih vezova, žvakale je listove koke koji pomaže tijelu da se lakše prebrodi visinska bolest, posjetila sveti grad Inka Machu Picchu, vozila se kroz pustinju Paracas 'kojoj nema kraja' i uživala u mirisu oceana… no, njena veza nije 'preživjela to putovanje'.

- Iznimno je bitno odabrati partnera kada si na putu, ljudi misle da je lako s nekim putovati, mjesec dana biti vezan s tom osobom na motoru i cijelo vrijeme živjeti po nečijim pravilima. Najbolja odluka je bila kad sam se odvojila od njega na četiri dana i sama putovala kroz tu zemlju. Peru me pogurao da budem to što jesam – zaključila je mlada osječka putoholičara i kantautorica Aklea Neon koja je za iduću destinaciju odabrala Egipat.

Predavanje koje trajalo sat vremena je zapravo bila lijepa priča, koja je u svakom trenutku bilo vrlo zanimljiva. Bila sam na bezbroj predavanja o raznim putovanjima i pustolovinama, ali ovo je bilo vrlo specifično utoliko što je dodirnula nekoliko bitnih životnih činjenica.

Ravnomjerno je pričala o Peruu kao državi i zemlji, o njihovoj arhitekturi o načinu života kako je biti stranac u njihovoj zemlji kako je biti turista kako je biti putnik a onda i o hrani i o voću i krajolicima o klimi od cestama o povezanosti mjesta, ali i o nečemu drugome što je bitno a bilo je na suptilan način kroz priču ispripovijedano.

Dotaknula se međuljudskih odnosa i kroz primjere na opipljiv način je opisala kako je to biti s nekim kada si ovisan o nekome u smislu nepoznate zemlje nepoznatog krajolika nepoznatog okruženja u polu divljoj zemlji gdje vladaju samo njihovi zakoni i ako ne znaš jezik onda si izgubljen, naprosto osuđen se snalaziti.

Bila je vrlo samokritična kad je iskreno priznala da se baš i nije dovoljno dobro za takav put priredila, nije razmišljala uopće kako je to biti suvozač, ali na dva kotača odnosno na motoru gdje je potrebno sve drugačije u odnosu na nekakva druga putovanja gdje se nose isključivo nužne stvari a sve "ostalo bi trebalo biti ostalo". Pri tome je spomenula knjigu, kao jedan od primjera, koju je hrabro nosila i koja je svojim dimenzijama i težinom zauzimala prtljagu.

U nekoliko navrata je spomenula razliku temperature koja je drastična, je od 2 do 3 stupnja dok kasnije bude i 30 stupnjeva. Tada je objasnila kako je shvatila zašto žene nose takvu odjeću koja se sastoji od četiri podsuknje, od debelih čarapa i još gore vunenih zokni a na glavi je obavezan šešir s velikim obodom i njihova specifična marama koja služi za nekoliko svrha. Namjena je prije svega neka vrsta ruksaka jer u njoj nose sve što im treba taj dan a uglavnom na takav način nose i djecu. Kaže da je promatrala kako spretno žene smještaju djecu.

Opisala je njihovu hranu i voće koje se ne može svagdje pronaći i konzumirati u ostalom dijelu svijeta, s posebnim naglašavanjem kako je voće prepuno citrusa i minerala i vitamina koji održavaju organizam zdravim.

Dotaknula se teme sječe šuma u svrhu nasade drugih kultura. Sve je to business postao, kaže.

Bezbroj slika šarenih krajolika i svega nekoliko slika domorodaca odnosno Peruanaca za koje je rekla da se ne vole slikati a da svi manje više rade nekoliko poslova kako bi mogli opstati. Tu je kao primjer navela ženu koja je bila liječnik i apotekarica i držala je hostel u kojem su odsjeli.

Spomenula je također da svi jedu piletinu i da hranu konzumiraju neprekidno cijeli dan u malim količinama i da je to uglavnom sitno sjeckana piletina s raznim začinima.

Slike su koje su se vrtjele na ekranu ostavljale su nas sve bez daha jer pokazuju surov krajolik i beskraj gdje je to gomila pijeska ili gomila ispucane zemlje ili nepregledna šuma. Na mnogima je slika motora sa svom prtljagom i njih dvoje koji su putovali kao i pojedine dijelove odjeće koji su nosili

Dotaknula se međuljudskih odnosa, tako da je iskreno rekla da bez obzira na emocije i osjećaje čovjek mora imati vlastiti prostor i samo tako sve može opstati ili nestati. Spomenula je da zbog različitih interesa se odvojila na nekoliko dana od suputnika kako bi posjetila znamenitosti i pritom je spomenula odlazak u Machu Picchu gdje hrle gomila turista iz cijeloga svijeta i za koji se moraš predbilježiti puno ranije da bi mogao ući u grad. Opisala je da je sat i pol hodala uzbrdo kako bi došla do ulaska u grad i tada je ostala bez daha kad je vidjela što se nekada radilo bez mehanizacije i tehnologije koju sada imamo jer su to savršeno klesani komadi kamena posloženi matematički precizno koji i danas su misterija za mnoge kako su dopremljeni i ugrađeni na tom mjestu

Na zahtjev nas koji smo slušali predavanje nam je pustila svoju pjesmu koju je skladala i snimila spot u Peruu, krajoliku koji se savršeno uklopio u melodiju.

Aklea ja je specifična pojava, osoba i glazbenica. Dok ju se sluša, ima se utisak da profesorica drži predavanje a kada govori o međuljudskim odnosima kao da psiholog objašnjava neke životne situacije, a dok pjeva i dok se kreće daje poseban čar i ton pjesmi. Pokreti i hod odaju ženu, vrlo ženstvenu. Svi smo naučili gledati pjevačice koje imaju izazovne kostime i pokrete ili kako se kaže "staru gardu" koja je zakopčana do grla i samo mimikom daje do znanja da pjeva

Kod nje je sve lepršavo i obojeno toplim bojama jednostavno te ponese i pjesma I zvuk i glas i čak se ne mora gledati film odnosno spot, može se zamisliti prekrasna nedirnuta šuma ili livada prepuna zelenila i cvijeća.

Svatko izvlači svoj zaključak, mogućnosti je bezbroj.

Šarmantno je spomenula kako se izgubila, naime mobitel nije imao signala i ispraznila se baterija i jednostavno je zaboravila označiti mjesto hostela na karti gdje je odsjela, a bila je prisiljena se vraćati gdje su joj stvari, po sjećanju i pritom je rekla da smo postali robovi tehnologije. Gledamo u malene ekrane a ne promatramo okolinu što je bitno za snalaženje i orijentaciju. Posebno je naglasila da se za svaki put mora jako dobro pripremiti jer je ona uglavnom bila cijelo vrijeme pothlađena jer je bilo vrlo neudobno i neugodno se voziti na motoru po cijele dane. Važna je odjeća koja se nosi da je praktična i da služi svrsi.

Od putovanja nije odustala, planira novo u Egipat. Do tada putuje i održava predavanja i koncerte.

[Foto: Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice]


[Foto: Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice]





[INTERVJU]

1. Tko je Dorotea? A tko je Alkea? vrlo specifično umjetničko ime, koja je priča iza njega?
Dorotea i Aklea nisu odvojene osobe, nemam taj Beyonce vs. Sasha Fierce momenat, barem ne još. Iako sad više ne znam kako da se predstavljam ljudima koje upoznajem u glazbenom okruženju. Možete me detektirati po točkicama među obrvama i po turbanu na glavi – baka kaže da je to gnijezdo, a ja tvrdim da je on kruna. Putujuća sam glazbenica, a iz mog one-woman-bend set-upa najčešće izlaze afro-soul ethno-beats zvukovi.

Samo ime, Aklea Neon, je dolepršalo do mene kao poklon od nekog jako dragog i zato sam tu cijelu magiju odlučila zadržati za sebe. Kao djelić moje osobna mistike.


2. Kako je došlo do odluke da pjevaš na nekoliko jezika?
Živim na nekoliko jezika, to nije bila odluka, više neki prirodan slijed. Danas je sve bilingvalno, često gledamo filmove bez titlova i slušamo puno stranih glazbenika, jer je širina tržišta neusporediva. A ja uz to stvarno puno putujem. U mom prvom singlu “Da mi je” jako je očit taj mix hrvatskog i engleskog. Kada u pripjevu kažem “lik je žešći keeper, al je nomad ” znala sam zbuniti one starije. U “Zovi ju mama” koju sam neki dan otpjevala na Dori ljudi su već naviknuli da miješam jezike, a uz to ubacujem i puno usklika, pa se zezamo da je to dodatni jezik – vilinski.

[Foto: Agustin Ostos Robina]


3. Koji su tvoji prvi glazbeni koraci? A koji su tvoji glazbeni uzori i kako su utjecali na tebe i tvoj glazbeni izričaj?
Već od šeste sam bila u osječkom dječjem zboru Zumbići, a s vokalnim ansamblom Brevis sam proputovala svijet i zavoljela te grupne moćne harmonije kojima i sada rado sama stvaram uz pomoć loopera.S njima sam dijelila pozornice u svim dijelovima svijeta od Kine i Kanada do prestižnog newyorškog Carnegie Hall-a- Prvi smo hrvatski zbor koji je tamo pjevao i preponosna sam na taj trenutak.

Slušam štošta od duba, rootsa i soula do psy-trancea. Uvijek mi prva padne na pamet mama neo-soula Erykah Badu i cijela soulquarians ekipa. Obožavam Kayu project, Merkabu, Chancha via Circuito i Nicolu Cruza iako ne znam u koji žanr bi ih uopće stavila. Ma nadžanrovski su, to je ta neka ethno electro glazba koja putuje i transformira se iz takta u takt. Budućnost glazbe! I onda nešto više folka poput Rising Appalachie, Ibeyja ili našeg Kriesa.


4. Kako publika reagira na tvoju glazbu i što je inspiracija za stvaranje iste, vrlo specifične glazbe, posebno jer se može reći one girl bend, sama si na sceni?
Odlično, stvarno. Prvo, zanimljivo im je što sam jedna na sceni, a napravim toliko zvuka. Kada ih tako namamim, ostaju jer imam specifičan zvuk, pa me ili gledaju kao eksponat na izložbi ili uhvate ritam i plešu. Svaki grad koji sam posjetila do sada je stvarno dobro reagirao, volim upoznavati ta mala alternativna plemena, a Hrvatska ih je puna kao i susjedne zemlje. Tako da svuda poželim ostati još barem dan duže jer se odmah osjećam kao kod kuće.

[Foto: Kristijan Cimer]


5. Koje talente još imaš osim što se baviš glazbom?
Plešem često. Obožavam to, jer je iznimno oslobađajuće. Meditiram ujutro – ostajanje mirnom kroz 20 minuta stvarno smatram talentom. Kada sam redovna na treninzima dobra sam u yogi y hablam espanol tambien.

6. Po čemu pamtiš godine provedene s “brevisicama” i koliko je pjevanje s njima, svjetskim zlatom nagrađeni zbor su na tebe utjecale da se izgradiš? Što si sve naučila i da li si u kontaktu s djevojkama s kojima si putovala i nastupala?
To su cure s kojima sam odrasla, postala od djevojčice djevojka i od djevojke žena. S njima sam učila što znači biti fokusiran na pozornici, imati jednu šansu da nešto izvedeš savršeno, putovati, smijati se i bodriti međusobno. O snagi višeglasja niti ne moram pričati – sve te lekcije utkala sam u svoj glazbeni izričaj. Neke od njih su mi još uvijek najbolje frendice, a ove sam godine na Dori napokon imala šansu opet s njima nastupati.

7. Što možeš reći u vezi Godine 2009. kad si nastupala na Supertalentu ?
Ništa puno – mladost, ludost!

8. Po čemu ćeš pamtiti iskustvo vođenja Špancirfest TV-a 2012. godine?
Naučila sam puno u tih 10 dana i intervjuirala genijalne umove od Josipe Lisac do Flogging Molly i Gina Banane. A najviše ću ih pamtiti po tome što sam onda bila s druge strane kamere, osoba koja intervjuira glazbenike, a sada se u mom životu sve obrnulo.

9. Svoja tri singla i spotove si snimala na zanimljivim lokacijama, kako i zašto si ih odabrala, reci nešto više o tome?
Prvi singl 'Da mi je' je pjesma o ljubavi preko sedam mora i sedam gora, a kod mene se između našao i ocean. Danas su veze na daljinu realnost pa je i mene jedna uhvatila u tu slatko-gorku spiralu. Zaljubila sam se u nomada koji putuje svijetom i iz te odvojenosti nastala je najljepša glazba i najiskreniji tekst, a iz ponovnog susreta najljepši video. Audio je snimljen u Londonu, a video u Brazilu. Pri našem idućem susretu u Boliviji i Peruu snimljen je moj treći singl “What I Want”, a drugi “Pola puta” je nastao u Londonu. “Zovi ju mama”, moj najnoviji singl, napokon je nešto što je nastalo u Hrvatskoj, cijela pjesma prožeta zvukovima naših šuma i naše prirode. Kao da sam svoju zemlju stavila u Aladinovu svjetiljku… samo u notnom zapisu.

10. Da li su u zadnje vrijeme kantautorice zavladale kantautorskom scenom u Hrvatskoj i regiji.
Ne bih rekla da su zavladale, jer ako se pogleda na bilo koji festivalski line-up glazbenice su u velikoj manjini. No super je što se događa to neko kolektivno žensko buđenje, sve smo više podrška jedna drugoj i onda nije toliko teško podijeliti svoj rad s drugima jer više nailaziš na podršku, a manje na osudu.

11. Ono što možemo primijetiti je da osim glazbe voliš i putovanja te sa svakog od njih uzmeš neko iskustvo i pretočiš u glazbu. Koliko te to ispunjava?
Vrlo, to je nešto što me u potpunosti definira i pretače se jedno u drugo – glazba i putovanja. Kao što mi je cilj biti u konstantnoj kreaciji glazbe, tako mi je i cilj neprestano se izlagati novim prostorima i kulturama. A svaku kulturu najosobnije upoznaješ kada čuješ glazbu kraja jer to je tren u kojem su ljudi opušteni, emotivni, iskreni i duhovni – pa sam se tako i navukla na malo nestandardnije zvukove. Neo soul me u potpunosti dobio dok sam živjela u Americi, afrički ritmovi jer su glasni i vrlo primalni, a ritam je osnova svakog pokreta – a svako tko me zna zna da se obožavam kretati. Ethno prizvuk tu je sa svih podneblja i svih strana.

12. Predstavnica si glazbenih žanrova koji nisu baš česti u Hrvatskoj. Otkud ljubav prema reggaeu i neo solu?
Za neo-soul je odgovorna razmjena učenika u Americi, a reggae i dub su se do mene ozbiljnije došuljali tek nedavno kada sam sa selektoricom Omegom Blondie počela projekt Sista Salute. Ja sam na mikrofonu, a ona za mix pultom i naša glazba trešti s ogromnih soundsystema. Stvarno je super kada imaš nešto za reći i onda to kažeš jako glasno. Sound system ima sve potrebne decibele.

13. Imaš bogatu i zanimljivu biografiju, proputovala si svijet ali i nastupala u najvećim svjetskim dvoranama? Koji grad bi izdvojila?
Divan mi je bio i Itaunas u Brazilu, surferski grad do kojeg se dolazi neasfaltiranom cestom, a on cijeli izgleda kao festival koji nikada ne prestaje. U Peruu me oduševilo Paracas, pustinja kojoj nema kraja i vožnja dinama motorom neposredno uz obalu oceana. U Indiji to je svakako Varanasi jer sam tamo bila za vrijeme festival svjetla Diwalija i pjevala sam na svetoj rijeci Ganges.

14. Kako je došlo do sudjelovanja na Dori? Pjesma "Zovi ju mama" također ima zanimljivu priču?
Timing se jednostavno poklopio - “Zovi ju mama” ima snažnu poruku i jako je energična. U mom je specifičnom afro-soul ethno-beats stilu, ali sam ovaj put čak koketirala i s klupskom glazbom poput duba i trancea.Nastala je kao odgovor na požare diljem svijeta. Tematika je vrlo relevantna i tiče se svih nas –Planeta nam je dom. Zemljani smo prije svega. Zahvalna sam na tome što sam imala ogromnu platformu da kažem to glasno. Većina dionica snimana je na Mosoru tijekom pošumljavanja nagrađivanog neprofitnog projekta “Boranka”. Na područjima snimanja zabilježili smo zvukove prirodnog okruženja i pošumljavanja (kramp, koraci, odron,udarci) koje smo onda oblikovali u ritam sekciju pjesme. Uz pomoć uređaja Bamboo, koji se priključi na list i korijen biljke i bilježi njezine električne impulse, u pjesmi uz mene u pjesmi pjevaju i kelj i mladi bor. Nevjerojatno je da već postoje takve tehnologije.

15. Čime se baviš u slobodno vrijeme? Živiš li u skladu s prirodom? Jesi li vegetarijanka?
Jesam, trudim se biti veganka, ali uspije mi kako koji dan. Uglavnom popustim kada putujem. Cilj mi je živjeti život koji se ne temelji na ničijoj patnji. Biljke I životinje su odlični učitelji ako smo spremni slušati I promatrati.

16. Planovi za budućnosti? Gdje sve nastupaš?
Ljetna turneja se već opako poslaguje, upravo je objavljeno da sviram na Seasplash festivalu i sama kao Aklea Neon i sa svojom dub sestrom u Sista Salute projektu. Danas sam u Splitu otvaram Fido music festival, pa Budimpešta i Beč, a onda, nadam se, malo odmora prije putovanja u Egipat. Ali aktivnog odmora – jer ipak do kraja godine planiram izbaciti album prvijenac.

[Foto: Mesek Mislav]


Tekst: Lily Laum

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: