Danas je na društvenim mrežama osvanula poruka jedne majke, koja svojom objavom razveselila, ali i raznježila mnoge.
Danas me zaustavi gospodin na ulici dok sam išla sa svojim školarcem kupiti mu neke stvari za školu, i kaže gospođo je l' možete stati na tren, mi stanemo uplašeni on otvara svoj gepek od auta i vadi prekrasan bicikl iz njega i kaže ja i moj sin smo se dogovorili da je on prerastao ovaj bicikl i da ćemo ga pokloniti nekome, a vi ste mi izgledali kao najbolji kandidati.
Ostala sam u soku i pomalo zaplakala, pokušavajući ostati pribrana pred čovjekom kojeg prvi puta vidim u životu. Sin je stao i nije ni riječi progovorio jer mu nije bilo jasno sto se upravo događa.
Najveća stvar od svega je sto smo pričali prošli tjedan o biciklu jer dolazi toplo vrijeme, pa je sin pitao kad će on imati svoj bicikl, a suprug i ja smo mu rekli da trenutno ne možemo kupiti, jer nismo u mogućnosti. Ovog gospodina kao da su anđeli poslali, tek kad smo dogurali kući bicikl sin je progovorio i pitao dali je to stvarno njegov bicikl.
Ovim putem se zahvaljujem gospodinu do neba, ne znam mu ni ime ni ništa, jer kad sam ga pitala rekao je samo gospođo nije bitno moje ime, poklanjam vam ovo od srca.
Malo je sve ispalo zbunjujuće, jer ovo u svom životu nisam nikad doživjela.
Hvala vam još jednom na ovome, uljepšali ste nam život, i stvarno nije toliko bitan taj bicikl koliko ono sto ste danas učinili
Nebitno
U 
